уторак, 26. март 2024.

SRBI I MORAL

 

Nedavno je profesorka Ivanka Popović, na jednoj tribini ProGlasa rekla da sve što nije zakonom zabranjeno, ne znači da je časno!

Brojni su primeri nečasnih radnji, izjava, postupaka, pa čak i zakona, koje su pisali ljudi upitnog morala i časti, najčešće upodobljavajući zakone svojim potrebama i interesima.  

Teško je nabrojati sve primere, koji se u Srbiji svakim danom umnožavaju. Ipak, na neke, posebno najnovije, vredi podsetiti.

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić, predsednik svih gradjana, donedavni predsednik vladajuće partije, najizrazitiji je primer. Njegovi postupci, važne državne odluke, izjave i sva činjenja su veoma sporni ako se ocenjuju po etičkim kriterijumima, važećem Ustavu i zakonima. U njegovim ranim politickim radovima zabeležena je izjava da za jednog Srbina, treba ubiti 100 Muslimana. Tada je bio ljuti radikalni opozicionar u nastajanju. Kada je po drugi put ušao u vlast i stao na čelo Srbije, sa mnogo gneva prema ljudima koji pamte, negirao je tu izjavu i oštro ih izvredjao. Zatim je menjao stav gde god mu je to bilo potrebno radi učvršćivanja na vlasti. Potpuno je uzurpirao vlast, a zatim i Srbiju. Od dana do dana menjao stav, izjave, odluke... Rekao je da i zbog samo jednog glasa izbori moraju da se ponište. I o tome sada misli i govori drugačije.

U više izbornih ciklusa bio je nosilac izborne liste Srpske napredne stranke, iako ni na jednoj nije bio kanidat za koga se glasa. 

Skoro svakodnevno davao je lažna obećanja kosovskim Srbima, (i ne samo njima!) A ubrzo zatim predavao ih novim vlastima otcepljenog dela države.

Najnovija neetička manipulacija, vezana za izbore krajem prošle godine, bila je da je preseljavanje birača iz drugih gradova, pa i država, regularno, što je vrhunac nemorala jednog državnika! 

Prvo je sebe stavio na izbornu listu gde nije kanidat. Pred gradjanima koji su negodovali zbog toga, prkosno je branio tu odluku, objašnjavajući da to zakonom nije zabranjeno.

Čak i ako se uzme da je to jedna od brojnih rupa u zakonu - NEMORALNO JE!

Ali, ne samo da su Vučićeve radnje i pozajmica imena nemoralni, opasnije od toga je što su se njegovim primerom poveli i još neki istaknuti gradjani Srbije.

Donedavni opozicionar, član opozicione koalicije Milan Stamatović, objašnjava da je moguće i legalno (jer nije zakonom zabranjeno), preseljavanje birača iz grada u grad, radi preglasavanja domicilnog stanovništva, koje je protiv SNS-a. Jer, kako je rekao i Vučić, to zakonom nije izričito zabranjeno. I da svako ima pravo da promeni mesto boravka kad god poželi. 

Kada sam se davnih godina, zbog nastavka školovanja,  prijavljivala sam samo PRIVREMENI BORAVAK. To je važilo za sve studente koji nisu rodjeni i nisu imali boravak i rešeno stambeno pitanje u Beogradu. Tek kada sam dobila stalni posao u prestonici, dobila sam pravo na stalnu prijavu boravka. I to, tek kada je vlasnica kuće gde sam stanovala, dala dozvolu, pokazala dokaz o vlasništvu i potpisala izjavu da je saglasna.

Znači, nije mogao svako kad hoće i kako hoće. Postojali su striktni propisi, koji su poštovani. 

Istina, to je bilo u vreme postojanja SFRJ, na koju sada oni, koji tada nisu bili ni rodjeni, bacaju drvlje i kamenje!

A u toj državi postojalo je pravosudje, koje je bilo nemoguće kupiti da bi prećutkivalo protivzakonite radnje i zakone; da bi oslobadjalo kriminalce, ubice, bitange, navijače i slične. Nije bilo moguće “kupiti” slobodu uplatom male sume novca po principu oportuniteta.

Sećam se jednog primera kada je izvesni Bata Todorović kod Liona na Zvezdari, KUPIO i renovirao jednu vilu. Godinama je bio negativan primer, iako je tu kuću kupio, a ne oteo. Jer, u to vreme to zakonom nije bilo moguće pokriti. 

Još neki aktuelni primeri kapitalističkog vremena (jer mrski socijalizam nije bio dobar) koje su gradjani Srbije sa nestrpljenjem(!) zagovarali i očekivali, pokazali su totalno odsustvo morala. Nedostatak OBRAZA, kako je govorila moja majka. 

Tako imamo političke preletače: Gorana Vesića, Aleksandra Šapića, Dejana Bulatovića, Kenu, Bakareca, Jovanova, Boška Ničića...već citiranog Milana Stamatovića…

Oni izgovaraju isti tekst, kojim su nekada častili sadašnje "poslodavce", samo sada protiv onih u čijim redovima su do juče bili. I iz čijeg gnezda su potekli kao političari i kvalifikovali se da ih Vučić primeti i primi pod svoje skute. 

Svi nabrojani i njima slični, bez izuzetka, sada žestoko vredjaju svoje dojučerašnje saborce iz opozicije, kritikujući vreme kada su bili deo vlasti i dela u kojima su i sami učestvovali.

Predstavnici vlasti često, kada su saterani u ćošak, galame kako će menjati zakone, jer ovi koji važe se ne primenjuju. Umesto da počnu da rade po tim zakonima!

Kupovina glasova na izborima, mito, korupcija, laži… postale su reference za uspešnije završavanje posla. Institucije za kontrolu ćute kada treba da govore, a lopovi, ubice, lažovi… što više lažu, pljačkaju, kradu rejting im raste. Sto je kriminal veći, to je i popularnost kriminalca u porastu.

Sama reč MORAL više nema nikakvo značenje, često služi za podsmeh. Nekad smo se radjali i rasli s tim.

A sada smo smešni vanzemaljci.

 

недеља, 17. март 2024.

KAKVI (NE)LJUDI VLADAJU SRBIJOM?

Nisam ni znala, a ni mnogo zainteresovana za raspored "nastupa" Aleksandra Vučića i Ane Brnabić. Već je poznato šta će govoriti i koga će pljunuti. Naučili žvaku napamet, kao papagaji. Razlikuju se od njih samo po umiljatosti i simpatijama koje ptice pokazuju prema ljudima. Ipak sam, gledajući Utisak nedelje, po ko zna koji put doživela blam zbog činjenice da takve osobe vode moj narod i državu!

Još kao dete zamišljala sam da vodja, lider... prvi medju jednakima, mora da ima dostojanstvo, obraz, karakter, da poštovanjem moralnih normi treba da bude primer ostalima,  baš zato što je prvi medju jednakima. I da svojim primerom zaslužuje poštovanje.

Dugo pamtim! Bilo je raznih vlastodržaca, koji često nisu zavredjivali poštovanje naroda. Ali, nikada se, čak ni u vreme najgoreg u istoriji Slobodana Miloševića, nije toliko silazilo u blato i mulj, kao što to rade Vučić i Brnabić.

Samo detalj kada je predsednik Srbije govorio o Aidi Ćorović, dovoljan je da izazove nagon za povraćanje. Čak i da u njegovom govoru ima mrva istine, ne priliči predsedniku države!

Nepristojna i nedozvoljena komunikacija sa novinarima je uobičajena predstava, koju osim Vučića, koji valjda služi kao uzor kako treba ponižavati predstavnike medija, jer  postavljaju nezgodna pitanja,  svakodnevno repriziraju svi njegovi stranački podanici. Medju njima se NAROČITO ISTIČU Ana Brnabić, Aleksandar Šapić i Miloš Vučević.

U mom selu su takvo ponašanje nazivali gelipterskim, a vinovnike su svi sa gadjenjem zaobilazili u širokom luku.

E, takav vrh vlasti u ponedeljak, 18. marta, konstituiše Narodnu skupštinu. Izabraće na najviše funkcije najagresivnije i najnevaspitanije svoje kadrove, koji su prethodno trenirali agresivno ponašanje. A medju njima se naročito istakla kandiatkinja za predsednicu parlamenta. To je, izgleda, bila i najvažnija referenca za kanididaturu?

Šta se dogodilo sa potomcima hrabrih i poštovanih Solunaca? Sa naslednicima neustrašivih boraca koji su čuvali i oslobajali Srbiju od mnogobrojnih osvajača i uzurpatora?

Oni su nam zemlju čuvali i oslobadjali od najezda stranih zlotvora. Ali, nam se dogodila nesreća na domaćem terenu. Ovi što vladaju izgleda da su prevazišli i najgore turske i hitlerove osvajače!?

Šta se dogodilo sa narodom koji ih bira i podržava? Ili ćuti na sve što nam rade. Nikad neću moći da zaboravim onu užasnu scenu ispred suda u Ivanjici, kada radnici iz Lučana pljuju nesrećnog oca kome je poginuo sin i podržavaju odgovornog, optuženog direktora.

Ko je od čestitih ljudi napravio poltrone, podanike, gnjide...?

 



недеља, 3. март 2024.

OPASNE NEISTINE ALEKSANDRA VUČIĆA


 U subotu, 2. marta, predsednik Srbije se obratio naciji, da bi objasnio koliko je pod pritiskom raznih stranih faktora i domaćih izdajnika. Govorio je opet o napadima na njega i njegovu porodicu. 

Prelistala sam ponovo pristojnu štampu koja nije pod Vučićevom kontrolom i nigde nisam našla tekstove poput njegove izjave da da je njegova majka "laka žena", da mu prete smrću, da napadaju njegovu porodicu... 

Njegove tabloide, koji su, moguce je, objavljivali tako nešto, ne čitam.

Dalje je predsednik države govorio o medijima Junajted grupe, koji su mu od nastajanja kost u grlu. U jednom trenutku podigao je Novinu Novu i naslovnu stranu proglasio za još jedan napad na njega.U pokušaju da predstavi što dramatičnije, "citirao" je nešto što nije napisano. Držeći u kadru novinu, tri puta je "pročitao"da "Brojila za struju očitava firma Vučićevog saradnika", što na toj novini nije pisalo. 

Tačan naslov je: "BROJILA ZA STRUJU OČITAVA FIRMA VUČEVIĆEVOG SARADNIKA"!

Dakle, nigde se ne pominje ime Vučić!

Da li je u pitanju debeo obraz, ili neobaveštenost Aleksandra Vučića? 

U oba slučaja opasna laž!

Ne verujem da Vučić nije znao šta piše! 

A, bilo bi vrlo opasno da ne zna šta priča! Jer, ako mu je neko, na primer, podmetnuo tu laž, možemo da shvatimo da predsednik Srbije neoprezno postupa u prihvatanju "zdravo za gotovo", bez provere. Jer, tako isto može da prihvati nešto što je katastrofalno za Srbiju. Pa, recimo, da mu neko podmetne na potpis odluku o priznanju Kosova, ili ulazak u NATO...

Nije prvi put da Aleksanar Vučić ne govori istinu. Najčešće smo bili svedoci da se ono što je on izjavio, već narednih dana ostvari kao potpuna suprotnost. Primera je mnogo: umanjenje penzija, za koje je galamio da se neće desiti, pa smo četiri godine trpeli tu pljačku.

Govorio je da ne da Gazivode, da ne poznaje Milana Radoičića, da nema predaje kad su na dnevnom redu bile tablice KiM... da nema ustupaka u vezi sa elektroprivredom, telefonijom, da nije prihvatio sporazume, koji se sistematično primenjuju...

Bojim se posledica takvog delovanja!

I, da ne zaboravim: ja i dalje mislim da se sa Kosovom treba razgovarati i dogovarati, umesto višedecenijskog iscrpljivanja.

Takodje, uverena sam da bi sigurnost Srbije bila mnogo veća, ako bismo pristupili NATO alijansi!

Te primere sam uzela kao "bisere" koji pokazuju predsednikovu nedoslenost i nepouzdanost.