уторак, 23. децембар 2014.

KO TREBA DA ZAŠTITI OPOZICIJU U PARLAMENTU?

 
Od poslednjih parlamentarnih izbora održanih marta ove godine, prisustvujemo svakodnevno nevidjenom nasilju i bahatosti predstavnika Srpske napredne stranke. 
Pošto su dobili većinu, izgleda da su shvatili da su Srbiju dobili u trajno vlasništvo, kao dedovinu. 
 
Predsednica Maja Gojković, nedavno je izjavila da opozicioni poslanici mogu da govore samo u skladu sa procentom glasova dobijenih na izborima.
Šef poslaničke grupe SNS Zoran Babić, na svako javljanje nevladajućih poslanika, posebno na demokrate, reaguje dugim,nekulturnim i često nepristojnim monolozima.
 
Najodvratnije se za predsedavajućim pultom ipak ponaša potpredsednik skupštine Igor Bečić. On je izgleda shvatio da je vlasnik te govornice i samog parlamenta. Kada se, na pr.za reč javi Borislav Stefanović ili Dragan Šutanovac, od njih traži da najpre kažu o čemu će da govore da bi procenio da li da im da reč. Isto to radi i sa dvojicom poslanika Nove stranke Zoranom Živkovićem i dr Vladimirom Pavićevićem.
 
Konflikti medju poslanicima dogadjaju se svuda. Na televiziji smo gledali i tuču i uvrede.Ali,ono što se dogadjalo u srpskoj skupštini juče (22.decembra) u popodnevnim časovima, ne sećam se da je do sada igde vidjeno. U parlament je došao lično premijer ALEKSANDAR VUČIĆ. Pomislila sam: dobro je, valjda će on pojasniti ono što ministar finansija Vujović nije umeo - otkud i čemu služi rebalans rebalansa budžeta za odlazeću 2014.godinu. Vujović je na trenutke izgledao,ne zbunjeno,nego smešno, zastajao je, tražio po papirima neke beleške, verovatno uputstva.

Već pri prvoj pojavi pred kamerama, Aleksandar Vučić je delovao izbezumljeno, vansebljeno, čak se povremeno činilo da ne zna gde se nalazi. Vikao je, galamio, obraćao lično polanicima DS, koji su sa svojih mesta na to reagovali tražeći zaštitu od predsedavajućeg Igora Bečića. Evo nekoliko citata onoga šta je premijer rekao:
 "...Nemojte da se pravite da ste hrabriji nego što
jeste, jer dobro znam kakve ste kukavice. Nijednu reformsku meru za
dobrobit naroda niste smeli da preduzmete da bi narod živeo bolje",
kazao je. Dodao je da je čuo da su ceo dan, demokrate u parlamentu "nešto pretile", pa je on došao da im odgovori,jer ih se ne plaši. 
 
Moja zabluda i očekivanje da će obrazlagati budžet raspršila se do kraja jer se,umesto toga, premijer bavio saobraćajnim udesom u kome je poslanik DS bio samo putnik.Očigledno je da mu je kleveta protivničkog poslanika bila najvažnija tema za spas Srbije.(Priču o tom udesu, naučili su napamet svi SNS poslanici, na čelu sa Babićem). Sve kao na predizbornim mitinzima.

"Vi ste najobičnije kukavice i ništa više i to ste bili i to ste
ostali", vikao je premijer obraćajući se Draganu Šutanovcu, Borislavu
Stefanoviću i Dejanu Nikoliću,poslanicima DS. 
Predsedavajućem Igoru Bečiću, koji je podelio više opomena poslanicima
DS, Vučić je rekao da ih pusti da dobacuju, pa čak i da opsuju, jer će se tako lakše osećati i misliti, kako je primetio, da imaju sedam umesto šest odsto
podrške. 
 
Na premijerovo nekontrolisano i čudno vikanje i ponavljanje da
se on ne plaši, te da time samo pokazuju da su kukavice, reagovao je Borislav Stefanović. Rekao je da je premijer time pokazao "dosad neviđenu dozu nervoze, besa,prostakluka i primitivizma" u srpskom parlamentu. I predložio da premijer Vučić, za opšte dobro, podnese ostavku.

Stefanović je, obrazlažući svoje prethodne primedbe o "političkom bumerangu", naveo da je time mislio da će premijeru isti oni koji mu danas aplaudiraju
za "tu šuplju kantu koju prodaje građanima" sutra biti protiv njega.

A za uvrede upućene poslanicima DS, Stefanović je rekao da bi premijer
trebalo da se izvini bar građanima.
 
A onda je Vučić nastavio: 
 
"Jedino vi ne padate, a govorite o bumerangu koji će da nam se vrati,
čime vi nama pretite, progonom... Imate, međutim, samo problem jer se ne
plašim vaših progona, prolazio sam ih 12 godina. A o šupljoj kanti pričaju oni koji su šuplju kantu ostavili u našoj državnoj kasi i kući..." Poslanicima DS premijer je pripretio da i kad ode s vlasti, (a tome će oni"moći možda uskoro da se iznenade"), "nećete doći vi nego neki drugi, a meni do vlasti nije nimalo stalo".

"Osam meseci sam na čelu vlade i umoran sam od primedbi koje se odnose
na sve što su nam napravili oni koji nas sada kritikuju", zaključio je
Vučić.

Predsedavajući je izrekao poslanicima DS više opomena za "neprimereno ponašanje". 
A na traženje poslanika Zorana Živkovića iz Nove stranke da mu dozvoli repliku, Bečić je to odbio,sa obrazloženjem:"Vašim uličarskim ponašanjem niste zaslužili da vam dam reč...! Usledila je i reakcija Z.Živkovića: "Stoko!" a zatim i njegovo izbacivanje iz sale.
Šikaniranje demokrata se nastavilo i posle pauze. Draganu Šutanovcu predsedavajući nije dozvolio da govori, jer su, prema njegovim rečima, i on i poslanička
grupa DS manifestovali "bahato ponašanje u kafanskoj atmosferi".

Premijer je ponovio da su demokrate kukavice, da o njihovom
"demokratskom kapacitetu" govori to što ga je njihov nekadašnji lider
nazvao stokom, iako taj ružni epitet nije bio upućen njemu nego bahatom Bečiću.
 
Gledajući sve ovo i katastrofalno stanje Srbije u kojoj živimo sve teže, nameće se nekoliko ozbiljnih pitanja:

- Da li je čovek sa ovoliko nagomilanih frustracija u stanju (mentalno) da vodi narod i državu, ako nije u stanju da kontroliše svoj bes?

- Da li se Srbija može smatrati demokratskom, ako se u parlamentu ddogadja ovakvo nasilje? Šta čeka gradjane ako se njihovi izabrani predstavnici u skupštini ovako ponižavaju, obespravljuju,vredjaju...?

- Ako je opozicija tako minorna, što naglašavaju svi naprednjaci, od njihovog lidera Vučića do predsedavajućih u parlamentu, zašto se plaše tih 6 procenata? Zašto su demokrate njihova noćna mora, ako su SNS-ovci tako nadmoćni, popularni i jaki? Ili znaju da su merenja popularnosti i snage na političkoj sceni naduvana i naručena?
 
-Čemu taj neprestani intenzivni politički marketing? Nije li to siguran znak da njihova popularnost opada i da se plaše skorih izbora?
 
Ne treba zanemariti svakodnevne štrajkove, proteste i sve ostale izlive opravdanog nezadovoljstva naroda. Ne treba zaboraviti ni činjenicu da Vučić sa svojom vladom do sada nije ništa uradio. Samo je obećavao. A ono što smo dobili u totalnom je raskoraku sa pričom o boljem životu i lako datim obećanjima da bi dobio glasove. 
 
Cenim da je vreme da se pre kandidovanja na važne državne funkcije i izborne liste, svi kandidati podvrgnu psihijatrijskom testu i testu elementarne kulture.

 
 

среда, 17. децембар 2014.

BEZ DIJALOGA

Možete li da se setite kada je Aleksandar Vučić imao dijalog sa nekim opozicionim političarom? Ili sa bilo kojim neistomišljenikom, uključujući i novinare, gradjane.... Meni je ostao upamćen njegov dijalog sa koleginicom Tamarom Spaić, urednicom u "Blicu", kada mu je na konferencji za novinare postavila neka, ne baš zgodna pitanja, a on joj uzvratio uvredama i ponižavanjem.

Premijer Srbije uglavnom vodi monologe. Ako se pak desi da do njegovih nedodirljivih ušiju ipak dodje neko nezgodno pitanje, prodje kao Tamara. Ili, u boljem slučaju ide pitanjem na pitanje, a nikako odgovorom. Od Utiska nedelje Olje Bećković, koju je, baš zbog toga što mu se nisu svidjala njena pitanja, UKINUO, nijedna TV više ne dovodi u program nezgodne sagovornike i neistomišljenike AV.

Vučić sam o sebi govori da je najbolji. Narodu se obraća tako što ističe kako su maltene i živi samo zato sto im je on to dozvolio. A oni su zbog toga srećni.

U Obrenovcu je uručivao ključeve novih  i obnovljenih kuća, za koje je on najmanje zaslužan. (Dva dana kasnije na tviteru objavljeno da te kuće, koje su navodno finansirali Emirati, nisu još dovršene). To što je Delta Miroslava Miškovića sama obnovila isto onoliko koliko svi drugi - država, Vučićevi prijatelji Arapi i drugi donatori, za medije je ostalo nevidljivo.

Vučić na traženje konkretnih podataka o stanju države, finansija, korupcije i svega drugog, jednostavno ne odgovara. A imalo bi šta da se čuje na te teme. Očigledno,na tom polju nema čime da se pohvali jer ništa od obećanog nije ispunio. Sve se do sada svelo na priču i lažna obećanja.
Njegovi mediji (izuzimam ovde s razlogom Politiku, koja daje prostor i njemu,ali i Jovi Bakiću i Dani Popović, Danas,NIN i Vreme), uglavnom prenose "uspehe", samo premijera, čak ni svih njegovih ssaradnika. Jer, oni su tu, očigledno, samo kao "demokratski" dekor. Kada ga pak neko uhvati u "paukovu mrežu" laži, onda odgovara da je iznenadjen (jos malo pa, kao Šojić, uvredjen).

Jutarnji  programi na televizijama počinju redovno crnom hronikom - ubistvima, pljačkama, nesrećama, a njegovi ministri se hvale uspesima i visokim nivoom bezbednosti.
Dinar sve slabiji, a guvernerka se hvali stabilnošću valute. U skupštini samo što ne linčuju opozicione poslanike koji pokušavaju da sučele istinu sa naprednjačkim lažima....

Premijer se hvali svojim ugledom u svetu, a za uzvrat nam njegov prijatelj Putin, kada nam je vlada potrošila pola penzijskog budžeta za paradu u njegovu čast, ruski lider saopšti da od Južnog toka nema ništa. Ništa ni od vraćanja poklonjene naftne industrije, koju su njegovi, takodje loši, prethodnici, poklonili zarad Južnog toka...Ni od izvoza kragujevačkog fiće... Istina,to smo u direktnom prenosu videli, da ruski lider nije ništa ni obećao, ali Vučićevi mediji su ipak naširoko obaveštavali da je izvoz već ugovoren. I Angela Merkel, i pored navodnih pohvala premijerovoj politici, ipak je usporila evropski put Srbije do priznavanja Kosova.

Od vlade se ne može dobiti nijedan podatak o trošenju narodnog novca. Sve se proglašava državnom tajnom, a kada podaci ipak procure pokreće se istraga zbog odavanja tajne. Ali ne i odgovornost za loš rad i greške. Ministre i ministarstva je više puta poverenik za informacije Rodoljub Šabić kažnjavao zbog uskraćivanja informacija, ali podataka i dalje nema. Ne zna se ni da li su te kazne plaćene i čijim novcem.

 Narod ćuti, opijen, fasciniran pojavom novog Mesije. Gladan, ali srećan što ima takvog vodju! Oduševljen, šalje telefonske podrške naprednjacima i vodji. Još bi izgleda bio spreman i da pase travu, mada je u decembru nema mnogo. Ali, svakako da trpi! Nema  veze što su plate i penzije, i onako bezvredne i skromne, sve niže. A cene sve više!

Tako će biti sve dok vodja bude vodio dijalog sam sa sobom. Jer nema ko da mu kaže: DOSTA,BRE!