недеља, 31. мај 2015.

FUADA, NA KRAJU DEKADE ROMA



Fuada je jedno slatko devojče, Romkinja, ili, kako njena majka vise voli da kaže, Cigančica. Gledajući je, ne bih joj dala više od 16 godina, a ona kaže da ima više. Ima troje dece, zapravo, dva sina od 2 i 4 godine i treće na putu. Uskoro!

Njenu majku poznajem godinama, mršavicu, krupnih očiju. Fuada liči na nju. Vidjam je više od deceniju oko vračarskih kontejnera, na improvizovanim kolicima prevozi sakupljeni otpad. Tako prehranjuje svojih četvoro dece, a sada i novu Fuadinu porodicu. Dok je zdravlje bilo bolje radila je po kućama.

Majka je već više od mesec dana u bolnici. Ima tešku astmu sa komplikacijama i još ponešto. Zato Fuada, sa ogromnim stomakom, obilazi preostale kontejnere, koji još nisu sišli pod zemlju, ne bi li našla nešto od cega bi mogli da prežive. Brine i za svoju bolesnu braću. I oni su astmatičri. I, naravno, za svoju decu. Pre dve godine, isključen im je telefon u stanu, jer nisu mogli da plaćaju.

Pre dva dana, srela sam je na ulici, kolica prazna... kaže, nema više šta da se uzme, sve je u podzemnim kontejnerima. Socijalnu pomoć ne prima nekoliko meseci, jer, po propisima, u toku godine mora da pauzira od tri do šest meseci. A sada je, kako kaže, na dugoj, šestomesečnoj pauzi. Pred porodjajem!

Ova romska porodica živi u centru grada. Stan u blizini Vukovog spomenika ostavila im je baka. Deca su išla u školu, dok su mogli. Nisu nikada bili u sukobu sa zakonom.  

U nevolji su! potrebna im je pomoć!

четвртак, 28. мај 2015.

PRAVNA DRŽAVA


Ko kaže da Srbija nije pravna država - laaaaažeeee!

Veceras mi iznenda stigoše gosti u 22,05. Frižider prazan, ali, IDEA, na sreću, radi do ponoći. Strčim do radnje, usput ponesem i flaše za pivo, jer moji drugari upravo to piju. Obradovah se kad u vitrini vidim ohladjeno.
Ali, na kasi problem. Blagajnica kaže: pivo ne može, prošlo 10 sati!
-Ma, kakve to veze ima, ja nisam balavica! To valjda važi za maloletne kupce!
Nee, to važi za sve, gospodjo! Izvinite, ali, ne smemo da vam prodamo nikakav alkohol. Ostalo može...
-Kakav je alkohol pivo? - pitam. To je hranljivi  napitak....
-Svejedno, komšinice, ne smemo.... žao mi je...
-A gde vam to piše?
- Evo, ovde! - i pokaza mi devojka žutu nalepnicu u dnu, ispod kase, istina jedva vidljivu. Ali, piše, stvarno.
Dodje i šefica, i ona se izvinjava do neba. Ali, pivo ne može!
- Neemojte, komšinice, molim vas, da se ljutite...
- Ma, ljutim se, nego sta!
- Stvarno, ne smemo. Vidite, svuda okolo su  kamere, sutra možemo da zbog toga izgubimo posao. To je odavno zabranjeno. Kako to niste znali? To je Djilas uveo....

- E, ako je to Djilasov zakon, onda u redu! Znači, ima još nešto od Djilasove zaostavstine što se još poštuje!

Izadjoh praznih flaša.
A gosti popiše limunadu.


четвртак, 21. мај 2015.

PRILAGODJAVANJE STVARNOSTI



Seljaci su carevi! Mislim na poljoprivredne proizvodjače, ne na seljačine poput onih u parlamentu koji sole pamet narodu koji ih je izabrao.

Danas na Kalenić pijaci razgledam.... svega ima, cak i cene nisu nepristojne... ali, para nema... Pored jedne tezge prepune jagoda, vadim novčanik i prebrojavam sitniš koji je preostao do naredne penzije. Naravno, nema za kilogram. Kažem gazddarici  da mi meri za 100 dinara.
Ona me gleda, saosećajno.
- Nema problema, gospodjo. Može i na komad. Uzmi koliko možeš. Evo, malopre mi bila jedna mladica sa dvoje dece, jedno drži za ruku a drugo u naručju...uzela DESET komada.

Meri mi, pa još dodaje nekoliko "da porastem!".

Krenem dalje. Tražim list peršuna i celera. Na zelenoj tezgi super sveže vezice peršunovog lista, a uz njih celer - koren sa listom. Pitam ima li i celer u lišću.
-Nema! Samo ovaj sa korenom, on je 50 dinara, ovaj mali....

Kupujem vezicu peršuna i krećem, a trgovac za mnom: koliko ti treba?
- jedna grančica, kažem.
- Ja ću da se okrenem, a ti otkini koliko ti treba!
Uzalud ga ubedjujem da to uradi on i lepo mi proda celu vezu.
- Kažem ti, gospodja, ja ću da se pravim lud.... ma ne, ne treba da se pravim.....  Znaš, gospodjo, ovo samo lud može da preživi! I pruža mi granu celera.

Svaka čast, carevi! Srbija je bila najsrećnija i  najpoštovanija kada su je vodili ljudi zdrave, seljačke, pameti!