понедељак, 13. март 2023.

LAŽI ANE BRNABIĆ (i OSTALIH SNS-OVACA)

 Nisam mogla da verujem šta slušam i gledam dok je Ana Brnabić govorila na jednoj od SNS televizija, da su o kultu ličnosti Aleksandra Vučića i priredbama u čast njegovog rodjendana, izveštavali "samo Šolakovi mediji" N1, Nova S i list "Danas". Prvo što mi je palo na pamet je da ona i njen tim i ne čitaju drugu štampu, ne gledaju i ne slušaju druge medije, jer i nema potrebe za kontrolom programa koji su sami kreirali.

Lično sam o tom "trandebalu" saznala iz više provladinih medija!

INAČE, ANA BRNABIĆ JE LIČNO U SVIM SVOJIM NASTUPIMA PRED, NA DAN I POSLE VUČIĆEVOG RODJENDANA, USHIĆENO PODSEĆALA NA TAJ "praznik"!

Danima sam očekivala da se premijerka Brnabić IZVINI zbog dezinformacije. Ili bar da slavljenik Vučić pojasni, izmisli... ili bilo šta kaže na tu očiglednu "dezinformaciju".

Medjutim, do danas se to nije dogodilo. A, sva je prilika i da neće!

U medjuvremenu sam doživela još jedan (dez)informativni šok. Aleksandar Vučić je izjavio da je on IZGRADIO hram svetog Save! I ni trepnuo nije, nego je pojasnio ponavljajući da nije reč o dovršavanju, nego igradnji hrama, koji je NJEGOVO DELO! 

Vučićeva desna ruka Darko Glišić, na pitanje o uvredama gradonačelnika Beograda Šapića na račun Roma, kaže da to nije pročitao!?  Da je nekim slučajem upitan o nekom skandalu opozicionara, bio bi munjevito obavešten i spreman za komentar i osudu. Cak bi brzopotezno pljuštala saopštenja za javnost!

Neverovatno je koliko ta SNS skupina, prevodjena Vučićem i Brnabićkom ima debeli djon umesto obraza!

Neko će sigurno reći da ovde nema mesta čudjenju. I da nije prvi put. 

Tačno je, oni redovno lažu!!! 

A kada ih uhvatimo u prevarama i lažima oni čak ni da pocrvene! 

NASTAVLJAJU PO OPROBANOM SCENARIJU!

ALI, LJUDI, ŠTA JE SA VAMA? ŠTA JE SA NARODOM KOJI NE VERUJE SVOJIM OČIMA, NEGO NJIHOVIM LAŽIMA?! 

KAKO SE OVAKVIM LJUDIMA MOZE VEROVATI KADA, NAPRIMER, GOVORE O INVESTICIJAMA? ILI O SPORAZIMU O KOSOVU?

PROBUDITE SE, GRADJANI, MINUT JE POSLE 12!!!



среда, 8. март 2023.

MOJ PRVI OSMI MART

Da bih nastavila školovanje, pošto moji roditelji nisu imali dovoljno novca za nas četvoro, zaposlila sam se u jednom preduzeću za rudarska i geološka istraživanja početkom 1964. godine. Mesec dana kasnije, sindikat firme obeležio je OSMI MART - MEDJDUNARODNI DAN ŽENA.

Sindikalci su nas pozvali u konferencijsku salu da nam čestitaju i uruče poklone. Prilazim već zagušenim vratima, a u dugom redu stoje brojne ugledne dame - u svetu proslavljene stručnjaKINJE, čekaju da im čika Radojko, predsednik sindikata pruži ruku. U vrhu konferencijskog stola velika kartonska kutija, u njoj gomila maramica. Pored, takodje, ista kartonska kutija, sa minijaturnim "bombonjerama",  kutijicama u kojima su upakovane po cetiri raznobojne bombone.

Slika prilicno tužna, iako se Čika Radojko, rudarski invalid rada, skockan, crno odelo, bela košulja, tufnasta leptir mašna, dostojanstven, nasmejan..., trudi da svakoj DRUGARICI lično čestita uz obavezni poljubac i stisak ruke. 

Umesto da stanem u red, odlučila sam da se vratim u svoju kancelariju. 

Svečanost je ubrzo završena. 

Bio je kraj nedelje. 

U ponedeljak dolazim na posao, a omah za mnom ulazi Čika Radojko. Opet uparadjen, svečan, dobro raspoložen. 

- Došao sam da tebi, MLADA DAMO, lično čestitam i uručim poklon koji nisi primila zajedno sa ostalim drugaricama! 

Bila sam malo zbunjena. Kancelarija se ubrzo napunila posmatračima, jer se već proširila priča da sam ja ignorisala njihov trud.

Malo sam se zbunila.

- Hvala, Čika Radojko.... 

A iza njega se već čuju blaga gunjdjanja žena, koje su se, kako su mi kasnije pričale, osećale malo postidjeno...

Stiže i direktor, dr nauka, partijski funkcioner, koji je već bio obavešten o dogadjaju.

Biranim rečima me prekoreva što iskačem iz šablona. 

Pita: 

- Mislite li da ste Vi iznad svih ovih uglednih drugarica koje su ispoštovale trud i pažnju prema svima vama?

Mene već hvata bes. 

- Ne, druže direktore! Ja samo nisam videla sebe u tom dugom redu... a imala sam i neka posla...

- A šta biste Vi želeli? - nastavlja on, već crven u licu.

- Pa, za početak, da me Vi ne preslišavate zbog toga što ne želim da stojim u tom redu! I da odlučim sama... I još ponešto... da to bude moj izbor, a ne obaveza. Hoću da svi dani u godini budu moji, a  ne samo Osmi mart!

- E, za to ćete se načekati!

JOŠ ČEKAM!!!