субота, 9. јул 2016.

PODRŠKA AKADEMIKU DUŠANU TEODOROVIĆU

Akademik prof.dr DUŠAN TEODOROVIĆ, predsednik Odbora za visoko obrazovanje Srpske akademije nauka i umetnosti, zbog svog principijelnog zalaganja za više reda u obrazovanju i nauci Srbije, zbog ukazivanja na opasnu političku trgovinu mandatima u srpskom parlamentu, zbog osnovane sumnje u plagiranje doktorata nekih visokih političkih funkcionera... izložen je ovih dana velikim neprijatnostima.Umesto podrške za svoj doprinos boljoj Srbiji, postao je žrtva osvete!

U izjavi za "Danas" uvaženi profesor je objasnio redosled dogadjaja kojima je počelo.

- Od predsednika zgrade gde stanuje, obavešten je da su policajci stanice Vračar pokušali da ga privedu. Nisu ga našli, pa je otišao sam u policiju, gde mu je saopšteno da postoji nalog od Sudije za prekršaje, za privodjenje . A u Gradskom sudu za prekršaje saznao je da sudija koji je navodno dao nalog za njegovo privodjenje NE POSTOJI.

- U isto vreme, BLOKIRANA JE peticija koju je profesor pokrenuo za opoziv donedavnog muftije Muamera Zukorlića sa funkcije predsednika skupšinskog Odbora za obrazovanje i nauku sa obrazloženjem da su "izborom Muamera Zukorlića na mesto predsednika Odbora za obrazovanje, nauku, tehnološki razvoj i  informatičko društvo Skupštine Srbije poniženi naučnici, profesori, asistenti, nastavnici, inženjeri, informatičari i svi gradjani Srbije.... "

- Čudnom koincidencijom u dnevnoj štampi ovih dana je počelo objavljivanje serije tekstova koji osporavaju stavove prof.Teodorovića, ali ne argumentima nego "na časnu reč",poput novopazarskog akademika Šefketa Krcića, dr Radoša Ljušića i nekih predstavnika Univerziteta Megatrend,sada Džon Nezbit,  na kome je, sasvim slučajno, "doktorirao" i aktuelni ministar policije. Čak se i doktorat akademika Teodorovića proglašava plagijatom.

Zašto je akademik Teodorović postao vest? Blisko pameti bi bilo da vlast ovaj signal prihvati kao dobronamerno upozorenje da se nauka ne sme koristiti za političku trgovinu u vreme formiranja vlade. Umesto da se profesor pohvali i podrži u njegovim naporima da se u nauku i obrazovnje uvede više reda, krenulo je zastrašivanje, pretnje i osveta zbog otkrivanja istine da nam obrazovanje i nauka srljaju u sunovrat.

ZAŠTO NEZADOVOLJNI STAVOVIMA I AKTIVNOŠĆU AKADEMIKA TEODOROVIĆA NE "IZADJU NA CRTU" I U DIREKTNOM, JAVNOM DIJALOGU ARGUMENTIMA DEMANTUJU ONO ZA ŠTA MISLE DA ON NIJE U PRAVU?(Ovo mi liči na jedan  razgovor, kada sam upozorila jednog kućnog funkcionera (bliskog SNS-u) na kršenje kućnog reda od strane njegovog sina, a on mi odgovara pitanjem da li sam platila održavanje zgrade. Isti metod!)

Izgleda da su opravdane sumnje u namere da se narod što duže drži u neznanju i primitivizmu, jer se samo tako može obezbediti što duža bezrezervna podrška ostanku na vlasti onih koji vode Srbiju u opštu propast.

Posebno je opasna (zlo)upotreba policije, pravosudja... za obračun sa neistomišljenicima!

Kao gradjanka Srbije koja je na svojim plećima "oprobala" sve vrste osvete, odmazde i političkog terora devedesetih godina, smatram da se ovaj atak na akademika Teodorovića NE SME prećutati.

Danas Teodorović, sutra svi mi, jedan po jedan!

DOKLE, BRE!

уторак, 5. јул 2016.

LJILJANA SMAJLOVIĆ


Nisam se mnogo puta slagala sa političkim stavovima Ljilje Smajlović. Ali sam uvek uvažavala njeno pravo da ga kaže. Isto kao što je ona, kao glavna urednica "Politike" dozvoljavala da svoj stav iznesu u listu koji potpisuje: Jovo Bakić, Djordje Vukadinović, Danica Popović, Boris Begović, Miša Djurković, Ljuba Stojadinović,  Zoran Ćirjaković, Ljubomir Madžar.... i mnogi drugi umni, ugledni intelektualci. Pa i da se svake nedelje na naslovnoj strani nadje svojevrsni politički komentar naše tužne stvarnosti kroz karikaturu Dušana Petričića.

Svoje neslaganje predočavala je javnosti kroz lični komentar! I to jeste, osim vrhunskog novinarskog pera, njena najveća profesionalna vrednost. Poštovala je Volterovo pravilo: ja se sa vašim mišljenjem ne slažem, ali ću sve učiniti da ga vi slobodno kažete!

Nekoliko poslednjih dana pre ostavke Lj.S. pažljivim čitanjem moglo se naslutiti i kroz rubriku "Medju nama", da se nešto sprema. A počelo je kritikom upravo karikature D.Petričića, jer, kako napisa izvesni Zoran Tenzer, na njoj nema ništa afirmativno o Aleksandru Vučiću. Zatim je usledio niz naručenih kritika u tom pravcu (u današnjem broju ima dva teksta protiv DP).

Da li nam sledi repriza zloglasnih "Odjeka i reagovanja" iz devedesetih godina i naručenih tekstova poput onih o kojima se ovih dana razgovara na sudjenju za ubistvo Ćuruvije;  koji su "staru damu" (Politiku) obrukali i ponizili? A zatim je, iz pepela, strpljivo oživljavali potonji urednici i novinari.

Ne da nam se!

Kao što su "vlasnici" odlučili da sa B92 skinu Olju Bećković i "Utisak nedelje", čitavu ekipu RTV Vojvodine, da nam "uzmu" nekadašnji B92,  namažu fekalijama nekadašnji NTV Studio B... tako je sada opet na red došla Politika.

Vučić stalno tvrdi da nema cenzure. On to radi perfidnije. Našim novcem koji oduzima  od zaposlenih i penzionera, stimuliše NOVE vlasnike medija (čiji identitet izgleda samo on zna), a oni ispunjavaju njegove želje.

Evropa i svet ćute! A nekad su (90-tih u vreme Miloševićeve diktature) grmeli upravo zbog nasilja nad medijima.

Ćuti i Medjunarodna federacija novinara, EFJ, IFJ, sindikati....

I podržavaju Aleksandra Vučića! Poglavlja 23. i 24. idu dalje. Otvaraju se, mimo utvrdjenih uslova i  i principa!

Alal vera!


субота, 2. јул 2016.

SELJACI-POLJOPRIVREDNICI TO BOLJE ZNAJU!

Moji snabdevači na pijaci Djeram, koje poznajem skoro 50 godina, dodju mi kao rod. Svakog dana popričamo, razmatramo svetske probleme. A u poslednje vreme i naše domaće, koje su dugo izbegavali. Govorili su da i tezge imaju uši.

Sad su se nešto odvezali. Ljuti su na vlast koja im uvodi nove globe.

Jedna od njih priča:
- Da bi dobili tezgu za 300 dinara dnevno, moraju da imaju poljoprivredno zemljište. Ako se njiva ne vodi na zakupca tezge nego na člana porodice, onda se dnevna cena duplira na 600 dinara.
Ako po ivici tezge slože gajbe sa voćem, takodje se dodatno plaća. A kad postave improvizovanu nastrešnicu od najlona da bi se kupac, ako pada kiša, zaklonio, i to mora da se dodatno plati...

Gospodjin muž se donedvno hvalio da mu je lično Vučić uručio člansku legitimaciju SNS. Pitam je zašto joj sad to ne sredi kod svojih da ih ne čerupaju.
Ona, najpre sttidljivo, a onda besno kaže: slušaj, svi su bili grozni! i demokrate.... ali, ovi sad su NAJGORI! Pljačkaši! Mi sad praktično radimo samo za njih. Dok platimo robu, prevoz, tezgu, porez, i šta ti ja znam sve, nama ne ostaje skoro ništa. A oni stalno izmišljaju  novi harač! Stalno im treba više!
RAzgovoru se pridružuje komšija sa susedne tezge. Pokazuje rukom na halu "Depo" koja je prošle godine i pored mnogo otpora gradjana, ipak unakazila pijacu. A sve vreme zvrji prazna. Svega nekoliko separea ima zakupce.
On kaže: evo, za ovo su, priča se, potrošili oko 400 'iljada evra. Nema grejanja, nema ventilacije, sve je prazno, jer ljudi nemaju novca za toliki zakup.... Ovde se priča da su nečija braća reketaši i posrednici...  sad razmisljaju da ovo sruse, nemaju kupce... a pare koje su tu bačene? nema! pojela maca...

Dok mi pričamo, pijacom neprekidno šparta jedan iz grupe onih hajdukovih navijača što su pred izbore napali Šutanovca i demokrate. A seljak,paprikar mu dobacuje: šetaj,šetaj, džabe ti je!

Dobro, ljudi, pitam: za koga ste glasali? Sad se javite onima koje ste izabrali!

Ćute!

Jedan se kiselo nasmeši. Jesam, glasao sam za Vučića. Sad vidim da sam pogrešio. Ali, mnogo je obećavao. A i ona dole gospodja sto prodaje kore je stalno pričala da on dovodi investitore. Ma, šta ja imam od tih njegovih investitora. Uzeše nam sve. Šta će nama sva ta belosvetska bulumenta? Samo da uzmu pare, pa ćedu da odu isto kao Amerikanci iz Smedereva.Eto, sad su došli Kinezi u železaru. Ma, nema od ta posla ništa. I oni će da pobegnu... Neće imati šta da preradjuju. Da sam ja presednik vlade ili države, sve  ove fabrike i preduzeća koje nam jedu i pare i dušu, zatvorio bi', prodao u staro gvoždje. Samo od tog otpada Smederevo bi moglo da se podigne, da stane na noge. Za vreme Slobe, onaj Matković je u topionicama gajio pečurke. Pa, ako Kinezi počnu da sade beli luk, možda se i izvuku. Ali, onda smo to mogli i mi sami, bez Kineza... Šta su oni bolji od nas...
Elem, sve bi' ja to likvidir'o i Srbiju pretvorio u veliku zemljoradničku zadrugu. Unapredio bi' poljoprivredu, navodnjavanje, vidiš kako je sve propalo, tuga jedna, a nekad je Srbija živela od poljoprivrede i stočarstva.
-A kome ćeš da prodaješ? pita ga kolega koji godinama gaji i prodaje peršun i šargarepu.Vidiš da ni ovo što se sad iznese nema ko da kupi. Narod nema para. Smanjili plate, penzije, a ti sediš ovde ceo dan za dve gajbe kajsija. I ništa.
Prethodni govornik i na to ima odgovor. Pa kaže: vidiš, sad ukinuli i one ekonomske diplomate. A ministri nemaju pojma ni o čemu.E, te diplomate, da je ovde država imala domaćina, našle bi u svetu kupce za naše poljoprivredne proizvode. Sve bi procvetalo. Vučić poklanja zemlju Arapima. A što nije dao nama?
Ogroman novac dali strancima za Fiat, za neke tekstilne fabrike, za to već čuveno Smederevo i mnoge druge. A sad se otpuštaju ljudi. A pare neće da vrate. Vidiš kako naš radnik trpi, kod onih iz Koreje, kako se ono zove,.... Jura, ne smeju ni na pišanje. A Vulin dobio od njih dva auta... da ne bi kontrolisali kako žive naši ljudi koji rade kod njih.

Sve bi' ja njih na njivu, pa da vide kako je raditi kad upeče zvezda. Da vide kako je kad ti taj krvavo zaradjeni hleb dodju dahije i prepolove... za njih mora da ima, a nama šta ostane...

Ovaj zanimljivi razgovor bi još tekao, ali ja sam morala da podjem. Moj muž čeka ručak. A on voli da pojede nešto kašikom.

Sutra idem opet.