петак, 29. април 2016.

ŠTA JE BIO IZBORNI CILJ ALEKSANDRA VUČIĆA?

Sad je već izvesno da su Vučićevi vanredni parlamentarni izbori zaustavili Srbiju i napravilli haos; da postoji ozbiljna pretnja da nas vrati u devedesete, u kojima je takodje suvereno (zajedno sa Nikoolićem, Šešeljem i ostalim saborcima) vladao našim životima. To je, uostalom, najavio i jedan od njegovih večno bliskih saradnika Aleksandar Martinović, upozoravajući na mogućnost izbijanja gradjanskog rata. Potrošio je ogroman narodni novac, koji je, znamo,prikupljen otimačinom od naroda.

Zašto je Aleksandr Vucic raspisao prevremene izbore? Ta enigma bi mogla da se posmatra iz više uglova.

Opravdana su mišljena brojnih gradjana da je time želeo da se potvrdi, da jos jednom uveri podanike i obožvaoce da je prvi,vrhovni, najjaci.... i sve ono sto bi se moglo upotrebiti kao doprinos bolesnoj sujeti. Ima toga,sigurno,ali, ...

Sam AV je prevremene izbore objasnio kao potrebu za čvrstim četvorogodišnjim mandatom u interesu reformi. U tu priču najmanje verujem, jer njegova vladavina je bila i do izbora neograničena, neprikosnovena. Nije dovodjena u pitanje, pa mu nisu bile neophodne nikakve dodatne garancije.

Vučić je često govorio da ga vlast ne interesuje, a da sve to čini za dobro Srbije i srpskog naroda. Laže,naravno! To se sada potvdjuje. Svi vidimo koliko mu je teško da prihvati gubitničku istinu. Znam, mnogi će reći: nije izgubio. Ali, kad  kao rezultat dobije 41 mandat manje, onda se to, hteo on ili ne, MORA ceniti kao poraz.Kao početak kraja! Toga je svestan i sam Vučić. Zato je i pokrao izbore. Tako su pre njega prošli svi koji su se osilili i zaboravili - Milošević, Tadić...

Mene muci nesto drugo. Sta se sve dogadjalo, dok smo se mi bavili izborima. Sta je sve otudjeno, prodato, poklonjeno? Šta je od Srbije ostalo? Koliko toga u medjuvremenu su raskrčmili Siniša Mali i Željko Sertić? Kakve je ugovore i na čiju štetu Vlada odobrila? Konačno, da li će posle Vučića ostati nešto od Srbije?

Biće da su izbori poslužili kao paravan, kao sporedni kolosek, dok glavnim prodju neki drugi, za Srbiju veoma važni "vozovi". Sada je važno što duže ostati na vlasti kako bi se izbegla odgovornost koja će, kad-tad svakoga stići. Vučić se ponaša kao slučajni ubica koji u nastavku likvidira sve svedoke zločina.

Valjda se zato i digla tolika buka u pokušaju da se namakne što veći broj glasova. Jer, kada kola krenu nizbrdo, nezaustavljivo, sadašnji sitni koalicioni partneri će i njega napustiti isto kao što su izdali demokrate.

A krenuće! Mnogo se gneva i nezadovoljstva nataložilo. Kad pukne, smrad će se nezaustavljivo širiti, stići će brzo i u Evropu, do sadašnjih Vučićevih prijatelja, koji funkcionišu po principu: kralj je mrtav,živeo kralj!

Narod će naći novog idola, isto kao što je uzdigao Miloševića, Šešelja, Vučića, Tadića, Koštunicu....

SVE IMA KRAJ! Jedino su naše nevolje  večne.

Sami smo krivi!!!

понедељак, 18. април 2016.

GLAS ZA ALEKSANDRA VUČIĆA JE VRAĆANJE U PROSLOST!

Svakodnevno slusamo urlike AleksandraVucica da su ovi izbori glasanje za proslost ili budućnost. Čime on preporučuje sebe kao kadar budućnosti.

E, NIJE TAKO!

Kad već on insistira na opredeljenju za prošlost ili budućnost, onda se moramo podsetiti nekih najvažnijih dogadjaja i zasluga za minulu nesreću čitavog Balkana, a posebno Srbije.

- Početkom devedesetih, kada je buknuo rat, Srpska radikalna stranka, čiji je Vučić bio deo, učestvovala je u formiranju "dobrovoljačkih" jedinica koje je jednom nedeljno, uz obavezne kamere RTS, autobusima odvodila u Slavoniju. Radila sam tada u informativnoj redakciji TV Beograd, a njihov čovek za vezu sa RTS bio je sad već pokojni Ljubiša Petković. Vučić  se nikada nije ogradio od tog vremena i svog učešća.

- Aleksandar Vučić je čitave poslednje decenije 20.veka bio deo rukovodstva Srpske radikalne stranke, koja je bila deo koalicione vlade Miloševićevog SPS-a. Sećam ga se kada je, pred posetu Vladimira Žirinovskog bratskoj SRS, doneo u Studio B pozive za prijem koje su u čast gosta priredjivali Jadranka i Vojislav Šešelj. Ni od toga se nije ogradio niti odrekao svog ucesca.

- Kada je 1998.godine donet zloglasni Zakon o informisanju, po kome su u roku od 24 sata novinari i redakcije morali da plate milionske kazne, bez mogućnosti da se na sudu brane i da izlože svoje argumente, Aleksandar Vučić je bio MINISTAR INFORMISANJA! MINISTAR ZA RATNU PROPAGANDU!

TE KAZNE KOJE SU IZNOSILE VIŠE DESETINA MILIONA DINARA, POSLE PADA MILOŠEVIĆA, DOS-ova koalicija je VRATILA novinarima i medijima. 

- U Vučićevom ministarskom mandatu UBIJEN JE SLAVKO ĆURUVIJA! Sada, posle 17 godina on se "zalaže" za istragu i sudjenje ubicama, jer mu je to zgodno da ukljci u predizbornu kampanju.

- Kada je počelo bombardovanje SRJ, sve novine morale su, pre štampanja, da se daju na cenzuru kod ministra Vučića. (o tome je najbolje svedočio Grujica Spasović, prvi glavni urednik "Danasa", u svojoj knjizi: Danas, uprkos njima - prvih hiljadu dana).

- U vreme koalicije SPS - SRS, takodje 90tih, vlast je posebno atakovala na penzije gradjana, pa se, umesto 12, isplacivalo osam penzija godišnje. Opljackana je štednja - dinarska i devizna, inflacija je podivljala... I TU PLJAČKU NARODA, POSLE 2000. GODINE, MORALA JE DA VRAĆA DOS-ova koalicija. A Vučić se odmah po preuzimanju fukicije premijera 2014. vratio oprobanom modelu devedesetih - PLJAČKI NARODA SMANJENJEM PLATA I PENZIJA!

- Svi koji nisu bili deo tog "patriotskog ešelona" koje su činili njegovi i Dačićevi  poslodavci, proglašeni su izdajnicima i stranim plaćenicima. A sada A.Vučić sa ponosom ističe da ga taj zloglasni zapad, čiji smo mi bili plaćenici, neizmerno podržava, poštuje i voli.

- Bezobrazluk je kada Vučić govori  o budućnosti Srbije koju je rasprodao nekim belosvetskim "biznismenima". Bezobrazluk je i lex specialis o Beogradu na vodi, čime se deo grada daje sumnjivom arapskom privatniku. Bezobrazluk, ma, ne, beskrupuloznost je izjava: "ne dam Gašića i Lončara" koji su nesumnjivo odgovorni za tragediju i pad helikoptera! Vrhunac osionosti je što premijer Vučić brani  svoje plagijatore Stefanovića i Malog....
....

Sada Aleksandar Vučić nudi izbor izmedju prošlosti i budućnosti. Njegova propagandna mašinerija već dugo je ostrvljena isključivo na DEMOKRATSKU STRANKU. "Zaboravio" je da je u vremenu za koje ih optužuje DVA MANDATA vladao Vojislav Koštunica. I da su koalicioni partneri demokrata bili svi preletači koji su sada deo SNS koalicije (Velja Ilić, Ivica Dačić, večiti ministar Rasim Ljajić, veliki broj članova i saradnika DS: Goran Knežević, Jelena Trivan, Siniša Mali, Goran Vesić, Zorana Mihajlović... ).

ZATO SAM UVERENA DA JE GLAS ZA ALEKSANDRA VUČIĆA VRAĆANJE U PROŠLOST!

A što se tiče Demokratske stranke, iako prilično oslabljena, ona je sada čista, mislim ono što je ostalo od nje. Svi profiteri, lopuže, prevaranti... preleteli su u SNS! Svaka ptica svome jatu....!

Verujem da bi, ako bi nekim slučajem ponovo došla na vlast, DS ispunila sva obećanja koja čujemo ovih dana. 





среда, 13. април 2016.

NAPREDNJACI

Vidim i danas ekipu NAPREDNJAKA na Starom Djermu, na mestu gde su njihove pristalice i članovi napali Šutanovca i Natašu Vučković iz DS. Njihovi "Navijači" i dalje dežuraju na pijaci, a grupa u belim duksevima i kapama sa amblemom na instaliranom pokretnom štandu PRIKUPLJA POTPISE!

Prilazim i pitam:
- Za šta sad skupljate potpise kad ste već predali liste?
- Za SIGURAN GLAS, - odgovaraju uglas dve devojke uz horsku pratnju ostalih.
- Hoćete li da se potpišete? - pita me jedna od njih.
- Naravno da neću!  A kako ćete biti sigurni da ću, ako vam sada dam potpis, i glasati za vas? Ja, kad odem iza paravana na glasačkom mestu, mogu da zaokružim PAJTIĆA!
- Ijuuuuuu! Daleko bilo! - ote se horski uzdah.

Za sve to vreme, jedan od njih fotografiše mobilnim telefonom. Da li da me zapamte, ili možda da i mene prikažu kao obožavateljku?

DALEKO BILO!!!

петак, 1. април 2016.

PREDIZBORNA OBEĆANJA

Kako se kampanja zahuktava, sve vise mi naviru secanja na priče mog oca o dogadjajima iz njegove rane mladosti. Pa resih da ih podelim sa vama.

I
Krenuo Dragisa Cvetkovic, u predvečerje drugog svetskog rata u svoj zavičaj da pred izbore poseti svoje zemljake, negde u okolini Leskovca. Fijaker se zaustavlja u svakom selu, okupljeni narod traži, svako po nešto - neko kuću, neko krov, kravu,, tele, volove, ambar.... Dragiša sluša i svom sekretaru naredjuje da zapisuje želje birača.

Sekretar poslušno piše i ceduljice sa željama predaje šefu, a ovaj svaku uredno zadene u šešir.

Na polasku, u znak pozdrava, Cvetković skida šešir i široko zamahne. Papirići sa željama se razleteše, a fijaker odjuri put Beograda.

Vetar razveja želje... i obecanja...

II
Na istom tom putu, stigao Cvetković u selo gde je živeo priličan broj Cigana. Slika se ponavlja - svi izvikuju želje. Jedino se Mika harmonikaš drži po strani i upadljivo ćuti.

Primeti to Cvetković pa mu se obrati:

- Miko, burazeru, zar tebi ništa ne treba?
- Ne, fala gosn' predsednik. ne treba nista.
- Ma, 'ajde Miko, poželi i  ti nešto, - navaljuje Cvetković.
- Pa, ako baš mora, gosn' predsednik, eto, pisi dva jaja! reče Mika posle dužeg nećkanja.

Cvetković se okreće sekretaru i naredjuje:

- Piši za Miku harmonikaša dva jaja....  ma, cekaj, sta ce ti samo dva jaja?
- Pa da ukumpletiramo onaj k.... koji ćedu ovi sto kukaju dobiti!