Devedesetih godina, kada je Slobodan
Milošević sa svojim satelitima (ovima koji sada vladaju Srbijom), objavio rat
novinarstvu, bilo je opasno baviti se ovom profesijom. Neke kolege su ostale
bez posla, neki bez imovine, jer su morali da plaćaju drakonske kazne, a neki
su svoju novinarsku slobodu platili glavom, kao sto su: Dada Vujasinović,
Slavko Ćuruvija, Milan Pantić...
Mi, koji smo sve to preživeli, imali smo
mnogo više elana i više preko potrebne esnafske solidarnosti. Kada je počela surova
cenzura i skrnavljenje novinarstva "uvodjenjem" u posao kelnera,
frizerki, prodavacica, priucenih državnih ćata... i njihovo promovisanje u
novinare kroz ratnu i huškačku propagandu POBUNILI SMO SE mi, neposlušni, koji
smo već bili proglašeni za strane plaćenike i domaće izdajnike. Iako smo po
snazi, protiv režima, bili na nivou komarca, ipak smo diktatorima i političkim
nasilnicima "pomerali mozak". Organizovali smo proteste solidarnosti, skupljali
dobrovoljne priloge da bismo osudjenim kolegama "otkupili" slobodu
i platili kaznu po presudama prekog suda NA OSNOVU ZLOGLASNOG VUČIĆEVOG ZAKONA O INFORMISANJU.
NUNS je svake nedelje na stub srama upisivao
sudije podanike koji su izricali te sramotne presude.
Sada je došlo još gore vreme! Metode
zastrašivanja su napredovale! Novinari su NESTALI! Nema vise ko da se buni. Novinarska
udruženja su svela akivnosti na saopštenja za javnost, koja uglavnom niko, ili
samo neke redakcije koje su već politicki obeležene, objavljuju. A primeri
nasilja nad medijima i novinarima se gomilaju!
- Novinar Boško Savković je uhapšen, jer je
učestvovao na protestu Srbija protiv nasilja. Da bi se oslobodio, pristao je na
nagodbu sa sudom i uslovno kažnjen.
- Milovan Brkić, urednik Tabloida, uhapšen je
uz optužbu da je pokušao da ruši ustavni poredak i aktuelnu vlast, jer je javno
opsovao majku Angelinu. (Ne slažem se sa psovkama! A, povredjeni gradjanin
Aleksandar Vučić mogao je zbog psovke svoje majke da ga privatno tuži, a ne da
se novinaru “pakuje” optužba protiv države). Presudom je krajem juna osudjen na
zatvorsku kaznu od 14 meseci, ali je zadržan u pritvoru. Kazna, koja mu je
prvostepeno izrečena, ne predvidja automatsko zadržavanje u pritvoru dok
presuda ne postane pravnosnažna. Brkić, zbog te nepravde i kršenja zakona,
štrajkuje gladju, ugrožava zdravlje, jer drugačije ne može da dokaže svoju
nevinost, a vlasti ga i dalje iscrpljuju - do smrti!
- Novinarke Nove S Žana Bulajić i N1
televizije Emina Kovačević, zaključane su na dogadjaju kome je prisustvovala
premijerka, da bi Ana Brnabić pobegla od njihovih pitanja.
- Političari, kada gostuju u medijima,
propituju novinare, umesto da oni odgovaraju na postavljena pitanja! Ne ustručavaju
se ni da novinara javno uvrede, ako im se pitanje ne svidja.
- Neposlušni i "nepodobni" mediji
se ne obaveštavaju i ne pozivaju na dogdjaje, što je najgrublje kršenje
medijskih sloboda.
- Propagandni-preteći spotovi protiv
nezavisnih novinara i redakcija (Danas, TV NovaS, N1, novina Nova...), sa opasnim,
najprljavijim porukama i pozivom na linč - objavljuju se na svim propagandnim
glasilima koja služe Aleksandru Vučiću i njegovim partnerima...
Brojni su primeri političkog nasilja nad
malobrojnim nepokorenim medijima. U tom nasilju, osim SNS, učestvuje i Narodna
skupština, koja, kada im se ne svidja ono što opozicija govori, ili pita na
sednicama, čak odlažu i obavezni direktni prenos, pošto nemaju mogućnost da
spreče neugodna pitanja.
Inače, novinarstvo se, nažalost, nikada nije moglo
pohvaliti solidarnošću. Nije je mnogo bilo ni početkom devedesetih, kada su nas
preko hiljadu brutalno isterali iz RTS. I tada je bilo poslusnih bednika, koji
su u tim dogadjajima videli mogućnost za ličnu "slavu". Na primer,
kada je počelo pojedinačno maltretiranje i progon, koji su sprovodili Milorad
Vučelić i Dragoljub Milanović, kolega koji je vodio nezavisni sindikat,
predložio je da pozovemo domaće i strane novinare i javnost obavestimo o
torutiri koja se sprovodi. Ugledna koleginica, nažalost pokojna, usprotivila se
tome, objašnjavajući da ne treba da "potrošimo" medijsku šansu na
PRVOM slučaju, jer, kada dodju do nje i drugih poznatih novinara, niko neće
reagovati.... Džaba je sindikalac objašnjavao da treba da zaustavimo nasilje
baš na prvom slučaju, da ne bi svi ostali došli na red. Desilo se, naravno, da
je prvi slučaj ipak najviše uznemirio javnost. A svi kasnije, u nizu, proterani
su samo kao statistički brojevi. Sada je nesolidarnost esnafa postala pravilo.
Nije dobro da nam se to ponovi.
Osim istorijske sramote i planetarnog nasilja
nad "sedmom silom", u istoriji medija ostaće i činjenica, da, kada je
reč o novinarstvu, mediji i novinari su najmanje glasni. Uglavnom, osim malog
broja časnih izuzetaka, "gledaju svoja posla", "vezuju
pertle" i ćute. Ili, poput Vučićevih tabloida: Informera, Srpskog
telegrafa, Alo-a, televizija: Pink, B92, Prva, RTS, Studio B... staju u borbene
redove vlasti protiv medija i grakću na one koje vlast nije uspela da pokori.
Drage kolege, vreme je za budjenje! Sve što
danas propustimo, jer nas se "ne tiče", jer je to tudji problem,
neumitno stiže do svakoga.
Mladim generacijama - kolegama, koji dolaze
posle nas, ne smemo biti primer za sramotu, kao kukavice i poltroni, nego UZOR ZA PONOS, kako se treba boriti za istinu i časnu profesiju.
NAŠA JE MORALNA OBAVEZA DA SE POBUNIMO PROTIV
MEDIJSKOG NASILJA!
DA ZAŠTITIMO UGROŽENE KOLEGE!
AKO ĆUTIMO, KAO DA TO NIJE NAŠ PROBLEM,
TAJ TALAS ĆE ODNETI SVE NAS, JEDNOG, PO JEDNOG, ILI SVE ZAJEDNO - SVEJEDNO
JE!
MISLITE O TOME! DA VAS SE SUTRA DECA NE BI
STIDELA!