петак, 3. новембар 2017.

SNS OMLADINA SE SPREMA ZA BEOGRADSKE IZBORE

Usred direktnog prenosa sednice Skupštine Srbije, koja inace traje danima, o zakonu o obrazovanju, istrčah do najbliže prodavnice "Arome" (na Vračru). Komsije u radnji vec poznajem, jer sam stalna mušterija. Mladic na kasi razgovara sa svojim vršnjakom, koji me uljudno propušta, jer je njegova korpa punija. Lep gest. I nesvakidašnji za deo danasnje omladine, koja cesto u gradskom prevozu mirno sedi dok pored njih stoji starica naslonjena na štaku ili trudnica u poodmakloj trudnoći.

Ali, dok vadim novac, privlači mi pažnju tema razgovora blagajnika sa kupcem. I, naravno, ne izdržim da ne "repliciram" blagajniku, koji drži monolog pohvala SNS-u, posebno beogradskom. Plaćam, ali ipak ostajem sa strane, dok dečko koji me propustio preko reda, plaća i odlazi. I pitam blagajnika:
- Šta se tebi svidja što SNS radi s Beogradom?
-Sve! odgovara žustro...
- I ove rskopane ulice na pragu zime...
- Da! one će jednog dana biti završene....
- Naravno! Trebalo bi! - kažem.- Ali, da li je moralo sve u isto vreme, i sad, pred zimu. Posebno,naglašavam pitanje da li je trebalo prvo praviti fontanu pa onda oko nje raskopavati? I da li nam je fontana najpotrebnija, s obzirom da je siromaštvo u Srbiji na visokom nivou....
- Pa, sad će Vučić da poveća plate i penzije... biće dobro...
- Imaš li ti penzionere u porodici?
- Da! I otac i majka.
- Da li im je penzija smanjena Vučićevom odlukom?
Posle kraćeg ćutanja, odgovara:
- Ocu je smanjena,a majka je invalidski penzioner, pa njoj nije... Ali, znate li vi da više od 70 procenata penzionera nije smanjeno....?
- Osecas li nelagodu  - pitam - zbog tog podatka da preko 70 odsto penzionera živi na granici, ili ispod granice siromaštva?
-Zašto? pita me. Jel' mislite da je za vreme demokrata bilo bolje...onih lopova što se ponose 5.oktobrom? Dečko, inače, ima negde oko 26, najviše  28 godina.
- Koliko godina si imao 5.oktobra 2000. godine? Šta pamtiš iz tog vremena. U koji razred si išao?
- Znam da su to bili žuti lopovi. Onog Tadića ne mogu očima da vidim... Tada su se prodavale diplome...
- A znaš li, - pitam dalje - da se sada prodaju doktorati, fakultetske diplome... Koju si školu završio? Kada?
- Nisam lud da učim. Kupio sam diplomu! Kad mogu drugi, što bih ja učio?
 - Šališ se?
- Ne šalim se. Ozbiljno sam kupio.
- Šta su ti radili roditelji? Jesu li oni bili saglasni sa tim?
- Otac mi je bio sudija...
- Majko, mila! Otac sudija je dozvolio da mu sin kupi diplomu trgovca? Nemoj dalje, molim te....

Izlazim sa vrtoglavicom! Jedva pogodih vrata...

Još  ne mogu da se oporavim od ovog razgovora.

To je budućnost, glasač Srpske napredne stranke na predstojećim izborima!!!



-

1 коментар:

  1. Piše ispod posta: Nema komentara.
    Pa ispod toga:Postavi komentar.
    Kako, kad sam ostala bez teksta. Svaka čast za post.

    ОдговориИзбриши