Ovih dana se podigla prašina oko hidžaba Maje Gojković, predsednice srpskog parlamenta, ona je prilikom zvanične posete Iranu, nosila crni hidžab, koji je, inače, najčešća pojava i običaj u islamskom svetu.
Maja Gojković je bila u ZVANIČNOJ a ne privatnoj poseti Iranu. Verujem da se pokrila u znak poštovanja prema domaćinima.. Ali...
Da li je državnik obavezan,osim civilizacijskog poštovanja domaćina i običaja njegove zemlje i naroda, da se toliko prilagodi? Mislim da nije!
Pri brojnim posetama Vučićevih arapskih prijatelja šeika i poslovnih ljudi Beogradu i Srbiji, visoki gosti su nosili svoju tradicionalnu odeću - bela haljina(gandoora) sa kariranom maramom(keffiyeh) koju pridržava crni prsten (agal). I to nije umanjilo ni značaj njihove posete ni poštovanje i gostoprimstvo.
Ako smo za to da se gost poštuje, a civilizacijski red to nalaže, onda to poštovanje mora biti obostrano. Ne smeta mi što gospoda iz islamskog sveta dolaze u svojoj nacionalnoj odeći. Slično je i sa indijskim predstavnicima gde žene nose sari ili japankama koje nose tradicionalni kimono... i mnogim drugim....
U štampi se naglašava da, prilikom Gojkovićkine posete nije bio uslov, ali je poželjno da se poštuju običaji domaćina. To je u redu. Ali, ako se žele uspostaviti dobri obostrani prijateljski odnosi medju državama i narodima, onda se obe strane moraju poštovati sa svim svojim običajima i etno tradicijom. Jer, već pri tim malim ustupcima, koje od islamskih političara niko ne traži niti očekuje, svi nemuslimanski gosti ukljucujući Ketrin Eston, Mogerini, pa i Gojković, meni kao nepolitičkom, gradjanskom posmatraču, to izgleda kao ustupak tvrdom stavu islamske tradicije. Od naših gostiju, odakle god da su, ne očekuje se, niti traži, da obuku gunj i šiljkane (opanke sa nosom), jelek i crvene podvezice na rukavima - tradicionalnu srpsku narodnu nošnju...
Najbliže mi je da svako obuče ono što nalažu pravila sopstvene sredine, bez ekstrema (mini suknje, vruce pantalone...i sl.). I da taj detalj ne bude primaran, da ne utiče na cilj i konačan uspeh susreta i razgovora o saradnji dve zemlje ili dva naroda.
Jer, ako u prvi plan izbije forma, posebno ako je uslov da se gost/gošća povinuje nečijim tradicionalnim običajima, onda tu nešto nije u redu ni sa diplomatskom i političkom ravnotežom. Posebno kada su u pitanju žene za koje znamo da im, nročito u islamskom svetu, predstoji dug put do ravnopravnosti sa muškarcima. Ovakvo prilagodjavanje im ni malo ne pomaže. Naprotiv!
Uz takve, tvrde principe, malo se može očekivati i od dogovora o uspešnoj saradnji. A Srbija sve dublje ulazi u ekonomsku saradnju sa Vučićevim arapskim prijateljima obučenim u svoje nacionalne i tradicionalne bele prekrivače. Od Er Srbije, preko Beograda na vodi, na dalje....videćemo šta je sledeće...
Maja Gojković je bila u ZVANIČNOJ a ne privatnoj poseti Iranu. Verujem da se pokrila u znak poštovanja prema domaćinima.. Ali...
Da li je državnik obavezan,osim civilizacijskog poštovanja domaćina i običaja njegove zemlje i naroda, da se toliko prilagodi? Mislim da nije!
Pri brojnim posetama Vučićevih arapskih prijatelja šeika i poslovnih ljudi Beogradu i Srbiji, visoki gosti su nosili svoju tradicionalnu odeću - bela haljina(gandoora) sa kariranom maramom(keffiyeh) koju pridržava crni prsten (agal). I to nije umanjilo ni značaj njihove posete ni poštovanje i gostoprimstvo.
Ako smo za to da se gost poštuje, a civilizacijski red to nalaže, onda to poštovanje mora biti obostrano. Ne smeta mi što gospoda iz islamskog sveta dolaze u svojoj nacionalnoj odeći. Slično je i sa indijskim predstavnicima gde žene nose sari ili japankama koje nose tradicionalni kimono... i mnogim drugim....
U štampi se naglašava da, prilikom Gojkovićkine posete nije bio uslov, ali je poželjno da se poštuju običaji domaćina. To je u redu. Ali, ako se žele uspostaviti dobri obostrani prijateljski odnosi medju državama i narodima, onda se obe strane moraju poštovati sa svim svojim običajima i etno tradicijom. Jer, već pri tim malim ustupcima, koje od islamskih političara niko ne traži niti očekuje, svi nemuslimanski gosti ukljucujući Ketrin Eston, Mogerini, pa i Gojković, meni kao nepolitičkom, gradjanskom posmatraču, to izgleda kao ustupak tvrdom stavu islamske tradicije. Od naših gostiju, odakle god da su, ne očekuje se, niti traži, da obuku gunj i šiljkane (opanke sa nosom), jelek i crvene podvezice na rukavima - tradicionalnu srpsku narodnu nošnju...
Najbliže mi je da svako obuče ono što nalažu pravila sopstvene sredine, bez ekstrema (mini suknje, vruce pantalone...i sl.). I da taj detalj ne bude primaran, da ne utiče na cilj i konačan uspeh susreta i razgovora o saradnji dve zemlje ili dva naroda.
Jer, ako u prvi plan izbije forma, posebno ako je uslov da se gost/gošća povinuje nečijim tradicionalnim običajima, onda tu nešto nije u redu ni sa diplomatskom i političkom ravnotežom. Posebno kada su u pitanju žene za koje znamo da im, nročito u islamskom svetu, predstoji dug put do ravnopravnosti sa muškarcima. Ovakvo prilagodjavanje im ni malo ne pomaže. Naprotiv!
Uz takve, tvrde principe, malo se može očekivati i od dogovora o uspešnoj saradnji. A Srbija sve dublje ulazi u ekonomsku saradnju sa Vučićevim arapskim prijateljima obučenim u svoje nacionalne i tradicionalne bele prekrivače. Od Er Srbije, preko Beograda na vodi, na dalje....videćemo šta je sledeće...
Нема коментара:
Постави коментар