среда, 25. новембар 2015.

POŠTOVANJE DRUGAČIJEG MORA BITI OBOSTRANO!

Ovih dana se podigla prašina oko hidžaba Maje Gojković, predsednice srpskog parlamenta, ona je prilikom zvanične posete Iranu, nosila crni hidžab, koji je, inače, najčešća pojava i običaj u islamskom svetu.

Maja Gojković je  bila u ZVANIČNOJ a ne privatnoj poseti Iranu. Verujem da se pokrila u znak poštovanja prema domaćinima.. Ali...

Da li je državnik obavezan,osim civilizacijskog poštovanja domaćina i običaja njegove zemlje i naroda, da se toliko prilagodi? Mislim da nije!

Pri brojnim posetama Vučićevih arapskih prijatelja šeika i poslovnih ljudi Beogradu i Srbiji, visoki gosti su nosili svoju tradicionalnu odeću - bela haljina(gandoora) sa kariranom maramom(keffiyeh) koju pridržava crni prsten (agal). I to nije umanjilo ni značaj njihove posete ni poštovanje i gostoprimstvo.

Ako smo za to da se gost poštuje, a civilizacijski red to nalaže, onda to poštovanje mora biti  obostrano. Ne smeta mi što gospoda iz islamskog sveta dolaze u svojoj nacionalnoj odeći. Slično je i sa indijskim predstavnicima gde žene nose sari ili japankama koje nose tradicionalni kimono... i mnogim drugim....

U štampi se naglašava da, prilikom Gojkovićkine posete nije bio uslov, ali je poželjno da se poštuju običaji domaćina. To je u redu. Ali, ako se žele uspostaviti dobri obostrani prijateljski odnosi medju državama i narodima, onda se obe strane moraju poštovati sa svim svojim običajima i etno tradicijom. Jer, već pri tim malim ustupcima, koje od islamskih političara niko ne traži niti očekuje, svi nemuslimanski gosti ukljucujući Ketrin Eston, Mogerini, pa i Gojković, meni kao nepolitičkom, gradjanskom posmatraču, to izgleda kao ustupak tvrdom stavu islamske tradicije. Od naših gostiju, odakle god da su, ne očekuje se, niti traži, da obuku gunj i šiljkane (opanke sa nosom),  jelek i crvene podvezice na rukavima  - tradicionalnu srpsku narodnu nošnju...

Najbliže mi je da svako obuče ono što nalažu pravila sopstvene sredine, bez ekstrema (mini suknje, vruce pantalone...i sl.). I da taj detalj ne bude primaran, da ne utiče na cilj i konačan uspeh susreta i razgovora o saradnji dve zemlje ili dva naroda.

Jer, ako u prvi plan izbije forma, posebno ako je uslov da se gost/gošća povinuje nečijim tradicionalnim običajima, onda tu nešto nije u redu ni sa diplomatskom i  političkom ravnotežom. Posebno kada su u pitanju žene za koje znamo da im, nročito u islamskom svetu, predstoji dug put do ravnopravnosti sa muškarcima. Ovakvo prilagodjavanje im ni malo ne pomaže. Naprotiv!

Uz takve, tvrde principe, malo se može očekivati i od dogovora o uspešnoj saradnji. A Srbija sve dublje ulazi u ekonomsku saradnju sa Vučićevim arapskim prijateljima obučenim u svoje nacionalne i tradicionalne bele prekrivače. Od Er Srbije, preko Beograda na vodi, na dalje....videćemo šta je sledeće...



Нема коментара:

Постави коментар