недеља, 3. децембар 2017.

SLUČAJ GUJON I PRAVO NOVINARA DA PITA

Večeras se na tviteru na mene sručio pljusak uvreda, jer sam napisala da novinar koji vodi intervju, ima pravo da pita sagovornika. Povod je bio protest Arno Gujona što ga je novinarka N1 Marija Antić pitala o njegovim ranim radovima u Francuskoj, pre nego što je postao srpski humanitarac.

Preslusala sam pažljivo intervju i nisam našla ništa uvredljivo u tim pitanjima. Ni Gujon nije reagovao uvredjeno, nego je sasvim smireno objašnjavao svoje članstvo u nekoj organizaciji. Intervju je završen civilizovano.

Verovatno se naknadno setio, ili mu je neko "pojasnio" da je novinarka dirnula u osetljivi deo. Ne ulazim u detalje, jer oni nisu vidjeni u emisiji.

Mislim da Marija Antić i N1 mogu sami da se brane, bez mene. Ono zbog čega sam se oglasila je sasvim drugo: šta sve novinar sme da pita svog gosta?

Nikome, na primer, ne smeta kada novinari iste te televizije žestoko preslišavaju lidere opozicije, ulazeći u sitne detalje, sve do privatnog života. (One iz vlasti retko mogu da pitaju, jer oni odbijaju poziv za gostovanje tamo gde znaju da pitanja nisu cenzurisana).

Srpsko novinarstvo je odavno posrnulo, pa su i kriterijumi i shvatanja poremećeni. Zato nije čudo što su, uglavnom napaljeni nacionalistički botovi, ne samo u intervjuu, nego i u mom reagovanju, videli mogućnost da se razračunaju sa neistomišljenicima. Odmah su krenuli salvom uvreda i osporavanja. Podelili su nas na prve i druge Srbe.

Moj stav da novinarstvo mora da bude slobodno, da u emisiji pita novinar, a gost odgovara, ali ne pitanjem,kao što to radi Aleksandar Vučić, žestoko je napadnut. Čak su brojni, korektni tviteraši naseli na priču o nacionalnom pitanju i ugroženoti Srba na Kosovu, o čemu ja nisam pisala. Svako je iskoristio priliku da prospe žuč.

Nisam osporavala humani gest mladog Francuza, koji je za svoju humanu akciju dobio i srpsko državljanstvo.A, da sam ja vodila razgovor, imala bih mnogo šta da ga pitam. Ali, o tome cu, ako mi se ukaže prilika da sa njim razgovaram.

Ovo je večeras bio dobar test, kakav smo mi narod. Kako razumemo ono što nam se dogadja.

Masa ljudi koja se svakodnevno oglašava na ovom masovnom mediju, brzopotezno je iskoristila priliku da  jedan razgovor o novinarskoj profesiji pretvori u žestoku diskusiju o nacionalnom pitanju.  Mnogi, verujem, nisu ni procitali moju poruku, ali su se ukljucili u polemiku. To je ozbiljno upozorenje da smo OBRALI ZELEN BOSTAN!

Bilo bi zanimljivo čuti sve te branioce srpstva na Kosovu, kako gledaju na politiku Beograda, uključujući i briselske pregovore o podeli južne srpske pokrajine. Podsećam one koji su zaboravili da Kosovo i Metohiju ne čine samo nekoliko srpskih opština na severu. Znači, veći deo "svete srpske zemlje" 'ladno je poklonjen. Sada se bije bitka samo za njen manji deo i zajednicu tih opština. I kako im izgleda ciljani raskol medju Srbima na Kosovu koji se kreira iz Beograda. Jer su i tamo, po Marku Djuriću i Alekandru Vučiću, neki više a neki manje Srbi.

Očigledno je da je maniulacija medijima poremetila svest masa. Jer, mnogi su u mojoj tvrdnji da novinar treba da pita i da javnost ima pravo da zna, videli napad na srpstvo i Srbe.

Idu izbori. A sa ovakvom izmenjenom svešću, teško će se doći do promena.  Jer, kao i na tviteru, još više u masama koje čak ne znaju ni šta je internet, šta je novinarstvo... sa medijima koji podstiču zaglupljivanje i potpaljivanje, teško da će moći nešto da se promeni.

A što se tiče francusko-srpskog humanitarca, koga su nacionalisti veceras branili, možda bi  ipak bilo dobro imati u vidu sa kim je u Srbiji sardjivao. Sa nacionalističkim grupama koje su cak bile predmet pravosudne obrade. Jednom humanitarnom aktivisti to ne priliči. Hoću da verujem da nije imao informacije s kim ima posla. Ali, neznanje nije uvek opravdanje.

Još jednom ću da ponovim da humanost nema nacionalne granice, jer mu tako preti opasnost da sklizne u ekstremizam.




1 коментар:

  1. Један смислен текст, поготову што потиче од угрожене новинарске професије.
    Немам ни једну замерку, али лично сам за оштрији дијалог са затупелом хордом безглавих оратора..
    И додао бих на последњу реченицу, да су хуманитарни послови одавно у рукама моћне мафије, а сам Гуијон је мали шаф у том врзином колу.

    ОдговориИзбриши