петак, 29. септембар 2017.

O MEDIJSKOM MRAKU I NOVINARSKOJ SOLIDARNOSTI

Nije dobro sto dva reprezentativna novinarska udruženja, NUNS i UNS, nisu zajedno u borbi protiv medijskog mraka! Možda nije dobro ni što imamo dve, a ne jedinstvenu, jednu esnafsku organizaciju, sa zadatkom da se kroz nju unapredjuje i brani profesija. Nešto,ipak, imamo zajedničko. To je Kodeks novinara Srbije i zgrada u Resavskoj 28, (koja je,doduše, još u sporu, ali svakako su svi pod istim krovom).

Odmah da podsetim da sam,mnogo pre svih SADAŠNJIH BRANILACA VRANJSKIH NOVINA, u vreme najžešće primene zloglasnog Vučićevog Zakona o informisanju iz 1998.godine, sa malom grupicom "mohikanaca" (procitati na ovom blogu tekst "Nepouzdana novinarska sećanja"), vrlo aktivno učestvovala u odbrani i spasavanju kolege Vukašina Obradovića i Novina vranjskih. Tog dana mnogi od sadašnjih aktivista nisu ni znali šta se dogadja, a veliki broj vidjenih predstavnika nezavisnog novinarstva i NGO aktivista se bukvalno razbežao, jer nisu smatrali da je to njihova obaveza. Dakle, i tada se pristupalo selektivno. Igralo se na poene. I sama sam bila žrtva samovolje, mobinga tadašnje interesne grupe u NUNS-u, kojima je zasmetalo moje protivljenje politizaciji ovog udruženja čiji sam osnivač. Kolege koje su sa mnom saosećale, osim časnih izuzetaka, izražavale su to tiho, meni na uvo, vodeći računa da ih neko od "moćnih" slučajno ne vidi sa mnom. I tadašnja vlast, od koje sam potražila zakonsku zaštitu, ćutala je, jer je moje protivljenje bilo suprotno njihovim željama da NUNS stave pod kontrolu. Jedino se pokojni prof.Vojin Dimitrijević, tadašnji direktor Beogradskog centra za ljudska prava, pismeno obratio NUNS-u, i upozorio da je u pitanju grubo kršenje zakona i etike. I to je, naravno, ostalo bez reakcije.

Vukašin Obradović je svojom nepokolebljivošću, čvrstinom, pa, ako hoćete i tvrdoglavošću, izdržao pune 23 godine neprekidne pritiske, koji su u lokalnim sredinama mnogo teži nego ovde u prestonici. Time je nesumnjivo zaslužio svaku podršku.

Ali, nisu Vranjske jedina novina koju je vlast Aleksandra Vučića, a mnoge i prethodne vlasti, pritiskala, ugrozila do uništenja. Mnogi mediji su nestali, a da udruženja nisu ni primetila.

Ni na sudjenju NIN-u i Sandri Petrušić po tužbi ministra policije Nebojše Stefanovića zbog pisanja o vandalskom rušenju Savamale, nisu prisustvovali predstavnici ni UNS-a ni NUNS-a.

Ponoviću još jednom nešto što sam mnogo puta izgovorila: ZA STANJE U MEDIJIMA NAJODGOVORNIJI SU NOVINARI!

NARAVNO, NAJPRE SE MORA UTVRDITI KO JE NOVINAR!!!
Tu,lično, ne ubrajam propagndiste i  poslušnike koji na Vučićevim konferencijama postavljaju poltronska, zadata pitanja, kako bi dali šansu predsedniku da ispljuje one medije i kolege koji postavljaju nezgodna pitanja, koji ga ne hvale.

Mislim da je dobro što je juče postignuta tako velika solidarnost u protestu protiv vlasti. Ali, podvlačim, morali bismo u svim slučajevima biti PRINCIPIJELNI I SOLIDARNI! Ako su u pitanju napadi na novinare! Na svaki napad na medije mora da se reaguje, da se  detaljno ispita i osudi. A, takodje da se OSUDI i učešće novinara i "novinara" u političkim,kriminalnim i drugim manipulacijama.

I da se UVEK o tome obaveštava javnost, kako ne bismo bili u zabludi koga branimo. Ili da se. zbog pojedinačnih ličnih netrpeljivosti pojedinaca, ogrešimo o nekoga koga bismo morali da zaštitimo!


Нема коментара:

Постави коментар