среда, 23. децембар 2020.

KO PLAĆA "BESPLATNO" GOSTOVANJE ODBORA ZA FINANSIJE NA FRUŠKOJ GORI?

Juče smo čuli da je finansijski plan države Srbije napravljen na tajnom zasedanju Odbora za finansije na Fruškoj Gori.

U privatnom luksuznom hotelu "Premier",  u okviru kompleksa "Frukogorske terme" sa osam bazena!

Vlasnik hotelsko-turističkog kompleksa je izvesni Milinko Cicmil sa porodicom.

Zašto je vlasnik luksuznog hotela sa 5 zvezdica, usred pandemije i opšte besparice u ugostiteljstvu, (koje je država zbog pandemije više puta finansijski pomogla) odlučio da ugosti tako važan skupštinski organ od desetak ljudi? 

Čini mi se da ovo gostovanje ima zanimljivu predistoriju. Pa, evo podsećanja: 

(izveštaj novinara N1):

"Fruške terme novi su i ukupno treći turistički kompleks privrednika Milinka Cicmila u Vrdniku. To je jedna od najvećih turističkih investicija u Srbiji vredna 28 miliona evra, rekao je predsednik Aleksandar Vučić prilikom obilaska tog hotela. Ujedno je još jedan hotelski objekat u čijoj je izgradnji država učestvovala." 

Čestitke investitoru, pa spontani aplauz okupljenih ispred hotela, a potom i doček visokih stranačkih i državnih funkcionera. Tako je predsednik stigao u obilazak Fruških termi. ...

"Hvala državi Srbiji, na čelu sa predsednikom Aleksandrom Vučićem, što je prepoznala kvalitet i značaj ove lokacije i naše namere šta počinjemo da gradimo i finansijskim sredstvima pomogla izgradnju", naveo je Cicmil.

Država će uraditi 9,5 km puta do Vrdnika

Sa koliko je tačno novca država pomogla, nismo čuli.

Prema rečima Vučića, tri do četiri miliona dinara uloženo je do sada u sređivanje okolnih staza, a država će tek da uredi devet i po kilometara puta do Vrdnika. Turizam je, kaže, nova grana u koju će ulagati. ...

Firmu Milenka Cicmila mediji su povezivali sa donacijama Fondaciji Dragice Nikolić, a 2018. se spominjao i kao mogući kandidat za ministra privrede....

Da li su poznanstva uslov za dobijanje državne pomoći ne piše u uredbi koja tu oblast uređuje. Ono što piše jeste da minimalna vrednost investicije mora biti dva miliona evra i da ona mora obezbediti zapošljavanje najmanje 70 novih zaposlenih na neodređeno vreme."


Na pitanje Žakline Tatalović, novinarke N1, juče je Veroljub Arsić, narodni poslanik i član Odbora za finansije, koji je takodje bio gost Cicmilovog hotela, odgovorio  da Skupština Srbije neće platiti nijedan dinar! A to što je zasedanje odbora na Fruškoj Gori bilo tajno, pravdala je i poslanica Aleksandra Tomić, "izuzetno obimnim i važnim poslom, koji će javnosti biti prezentiran kada bude gotov."

Iz ovoga je jasno da je vlast Aleksandra Vučića, u ime države i naroda Srbije, pomogla privrednika Cicmila NAŠIM - NARODNIM NOVCEM!

Da li vlasnik hotela na ovaj način vraća "dug" predstavnicima vlasti i vladajućoj partiji?

Zašto, ako je tako, privrednik Cicmil, koji troši naš budžetski novac, nije otvorio svoja vrata narodu, koji ga je finansijski pomogao? Ako ne za široku publiku, onda bar za decu. Posebno onu iz siromašnih porodica, koje nisu u stanju da ih šalju na letovanja, zimovanja...

Ili penzionere koji preživljavaju sa penzijama od desetak, petnaest hiljada dinara mesečno?

Odgovor Verljouba Arsića podsetio je na inauguracionu  žurku Aleksandra Vučića, posle izbora za predsednika Srbije. Tada je više tona mesa, pića i svega potrebnog, navodno donirano - nije plaćeno iz budžeta. 

Pa sad pitanja: 

- Smeju li  predsednik i ostali predstavnici vlasti da primaju tako skupe poklone?

- Koliko nas koštaju ti "besplatni" darovi preddstavnicima vlasti?

- Da li je to nesumnjiv put ka visokoj korupciji? Svi znamo da NEMA BESPLATNOG RUČKA!Sve se, dakle, plaća! 

NAŠIM NOVCEM!

JASNO JE DA SMO NJIHOVO "RADNO UŽIVANJE"  PLATILI MI, IAKO NAS NIKO NIJE PITAO!!!

 

ZA TO VREME LEČIMO TEŠKO BOLESNU DECU SMS DONACIJAMA!!!

 

Posebno je pitanje čemu služi SKUPA skuštinska i celokupna državna infrastruktura čije funkcionisanje se  finansira novcem naroda, ako se ne koristi, nego se odbori izmeštaju  u hotele? Po svemu sudeći



среда, 9. децембар 2020.

ČIJA JE SRBIJA? VUČIĆEVA ILI NAŠA?

 Ako vam slučajno pukne film i pobunite se zbog toga što vas aktuelna vlast pljačka,ponižava, ugrožava, što od nas pravi budale... 

Ako javno primetite da su oko vas partijske lopuže  i kriminalci,

Ako se, kao Seka Sablic, ohrabrite da kažete ono što mislite o vlasti koja vodi državu Srbiju,...

Ako vam se ne svidja što Srbija još ne može u Evropu upravo zbog korumpirane, diktatorske vlasti...

doći ćete u ozbiljan problem da vas Vučićevi kerovi pušteni sa lanca, raščereče u direktnom prenosu na RTS.

Preletači i poltroni, plaćeni našim novcem, iz budžeta koji mi svi punimo, proglasiće vas nepatriotom, izdajnikom, stranim plaćenikom, lopovom, ...

Sve  u ime države Srbije, ili kako Aleksandar Vučić voli da kaže "NAŠE SRBIJE"!

A  čija je zapravo Srbija? 

Ko to nama otima državu?

Vučić se hvalio da njegova Srpska napredna stranka ima 700 hiljada  članova. I oni su, po njemu, izgleda, jedini pravi patrioti! Znači, patriote su samo oni koji bezrezervno, uz dobru nagradu, podržavaju njega!

Mi, preostalih šest miliona, koji ne pripadamo naprednjanicima, izgleda, nismo. Po njihovom tumačenju!

Ima nešto što stvarno pripada samo Vučiću i njegovom čoporu: BRUKA, SRAMOTA... 

Za to su zaista zaslužni samo oni.  

Sve  što su mogli  da urade ovoj nesrećnoj državi, uradili su! Opljačkali, obespravili, obrukali,  ponizili, obeznadili... Narod, za koji ja nemam mnogo razumevanja kad ćuti i trpi, potpuno je obeznadjen i ubijen. Umro, ali to još ne zna. 

Vučić vrlo često kaže:" prvi put u istoriji..." Stvarno, ovo što nam se sada sa njim dogadja, prvi je put u istoriji. Uvek je bilo onih koji su skloni da zavuku ruku u narodnu kasu, da muljanjem dodju do pozamašnog bogatstva... Bilo je kriminala na raznim nivoima.

Ali, nikada se Srbija nije ponosila svojim kriminalcima, kao sada!

Ljudi, osvestite se! Vučićeva kamarila je  m a n j i n a, koja nas permanentno teroriše, pljačka. Nas je više!

Obaveza je svakog od nas da CUVA SRBIJU OD NJIH! Isto koliko i od spoljnih neprijatelja, kojih je trenutno manje od ovih domaćih. 

Jer, nije Srbija vlasništvo porodica: Vučić, Brnabić, Kisić, Mali... 

Nemojte da se plašite lajanja, ucena i pretnji kompromitovanih, loših ljudi.  Povlačenjem i strahom pomažete njima da ostvare svoj krvavi pir. 

I ne dajte da vas medjusobno zavadjaju. Jer, kada nas razbiju u male grupe, lakše će nas savladati.

Mi više nemamo šta da izgubimo. Ali moramo da vratimo izgubljeno i oteto! 

 Ako se predamo, buduća pokolenja neće nam oprostiti!

Srbija je naša više nego njihova!


среда, 2. децембар 2020.

BEOGRADSKe ELEKTRANE - KOJIMA PLACAMO SKUPO GREJANJE

 Ako imate "sreću"  da vam u stanu grejanje nije dobro, dodatni problem će se javiti kada uložite reklamaciju.

Iako su na moj poziv došli brzo (prijavila sinoć, došli jutros rano), sve ostalo što se pri kontroli dogadja je sporno. 

 1. Radnici koji vam ulaze u stan  nemajuidentifikacione bedževe, niti se legitimišu. Na moj zahtev da mi se imenom i prezimenom predstave, nisu odgovorili. Samo su rekli da su radnici toplane.

2. serviser drži elektronski termometar u ruci, tako da toplina njegove šake može da poveća vrednost..

3. serviser ide kroz stan, sam meri, zapisuje, a na moju primedbu  da  ja to nisam videla rezultate merenja, ne reaguje, nego zapisuje šta želi. Moj kućni merač je, u trenutku merenja, pokazivao dva stepena manje. Ali, moju primedbu nije uvažio.

Umesto da mi predoči rezultate merenja,i da ponovi  merenje u mom prisustvu, radnik toplane me uputio na komunalnu policiju. 

4. U stan vam ekipa ulazi prljavom obućom, koja ostavlja upadljive tragove. 

Naravno, nisu propustili da se pozovu na neki službeni glasnik Beograda, po kome je, kako kažu, visina temperature snižena  za dva stepena. Takodje i da su menjanja ventila i ostalih instalacija, koje su vlasništvo elektrana, sada obaveza vlasnika stana - iako to pojedinac tehnički ne može, niti sme, sam da uradi. 

5. Skoro svake godine, već na početku grejne sezone, u Mileševskoj ulici pucaju cevi, pa smo u toku sanacije bez grejanja. Ali se nikad  nije desilo da nam se račun umanji.

Po odlasku ekipe kontrolora, pozvala sam dežurni telefon za reklamacije 20 93 011, gde mi je automat saopštio da treba da sačekam operatera i da razgovor može da traje do 5 minuta.Čekala sam 7 minuta i 33 sec. ali se niko nije javio, a zatim mi je veza prekinuta.

 




недеља, 1. новембар 2020.

KAZNA ZBOG SIROMAŠTVA - CENTAR ZA SOCIJALNI RAD ODUZEO DETE OD VETERANA RATA1999.

U selu Adjudovo kod Malog Crnića, porodici  Željka Topalovića Centar za  socijalni rad oduzeo je petogodišnje dete! Zbog siromaštva porodice! Celoj "operaciji" asistirala je policija, da bi zaštitila otimače od unesrećenih roditelja.Ovakve slike često se ponavljaju.

Otac porodice je ratni veteran iz rata 1999. Iako je ranjavan, nema ratne privilegije niti zaposlenje, nego sa starijim sinom nadniči da bi prehranio porodicu.

Centar za (a)socijalni rad je, kao brigu za siromašne, primenio najsuroviju meru. Oteo je dete! Strasno je, potresno, gledati fotografiju deteta koje plače na očevom ramenu.

Umesto da uspostavi sistem pomoći i podrške porodicama, država je uspostavila mrežu hranitelja dece koja su lišena roditeljskog staranja. Tamo smešta decu koja nemaju roditelje ili su ih roditelji napustili, ali i decu koju ovako surovo oduzima od bioloških roditelja. I za to nove profesionalne hranitelje dobro nagradjuje.

Od kradje beba iz porodilišta, prešlo se na ogoljeno nasilje i otimanje!

I sve je, kažu, po zakonu!

Ko je doneo takav zakon? 

Da li su oni koji su glasali za ovaj akt razmišljali kako bi im bilo da njihovu decu oduzima država, jer im ista ta država nije pomogla da ih odhrane i odneguju? I kako bi bilo njihovoj deci...

Da li ljudi koji izvršvaju takve odluke imaju decu? Da li u tom trenutku pomisle kako bi se osećali?

Postoje li u tim strašnim centrima dečji psiholozi, koji bi morali da misle kakve traume deca preživljavaju u tim trenucima?

Premijerka je nedavno, povodom svetskog dana protiv siromaštva, tvrdila da je situacija bolja.Ona nema problem siromaštva, niti joj preti opasnost da se i njoj oduzme dete, jer će se udobno baškariti u 700 m2 vile koju je dodelila sama sebi. Vile,čije renoviranje smo platili mi gradjani, uključujući i Željka Topalovića,oca otetog deteta! SVE PO ZAKONU!

Neće vlast oduzimati decu ni od Aleksandraa Vučića, ni ministara, poslanika koji su izglasali otimačinu. Oni su se dobro namirili i ne strepe od siromaštva.

Od našeg novca koji predsednik Srbije galantno poklanja Dodiku,crkvi, Andriji Mandiću i crnogorskim Srbima, svojim odanim pristalicama, Alabaru - radi izgradnje Beograda na vodi,... rasipnički troši na navodne subvencije belosvetskih  "investitora"... Srbija bi procvetala. Ne bi bilo siromašnih!

Ovako više ne može! Danas Topalovići, sutra svako od vas (nas) doći će na red!

Ne smemo ćutati kao da nas se ne tiče.

Tiče nas se! Jer, ako ne odbranimo Topaloviće, zlo će ubrzo stići do svih nas!

Poslednji je trenutak za budjenje!

 

уторак, 13. октобар 2020.

ZASTRAŠUJUĆI SCENARIO ALEKSANDRA VUČIĆA SE REALIZUJE!

 SAMO DAN POSLE OVOG NEMILOG DOGADJAJA U DOMU ZDRAVLJA, ESKALACIJA ZLA JE STIGLA DO STARE KAPETANIJE, GDE JE UNIŠTENA JEDNA UMETNIČKA IZLOŽBA. A VEĆ NOĆAS, NA KAFANU U DOBRAČINOJ ULICI BAČENA JE BOMBA!

OVO POSTAJE VRLO OZBILJNO!

--------

Juče sam u jednom beogradskom domu zdravlja doživela šok. Čujem u hodniku galamu. Pridjem, a pacijentkinja, stara Romkinja, viče na dežurnu sestru.Traži da joj sestra produži važnost zdrvstvene kartice, kojoj je istekla overa. 

Uzalud je sestra objašnjavala da to ona ne može, nego da mora da ide u Centar za socijalni rad, gde su joj izdali karticu. 

Baba je tim objašnjenjem bila nezadovoljna. Krenula je  vičući hodnikom: 

"lopovi!  Tebe je ovde postavio onaj lopov Djilas koji je sve pokrao, pa sad i ti hoćeš da pokradeš mene. Sad ću da idem u stranku kod Vučića da te tužim. " 

Psovke koje je izgovarala bile su ogavne, toliko da nisu za ovaj tekst.

Galama je bila tolika da su se otvarala vrata svih ordinacija, medicinari su izlazili da vide treba li nekome pomoć.

A ona je i dalje vikala i pretila, neprekidno ponavljajući da je Djilas lopov i da je postavio svoje lopove, jer neće da joj overe knjižicu.

Nastavila je i na ulici da se dere istim intenzitetom. 

A ja, i dalje u šoku, razmišljam šta će se desiti ako dodje do gradjanskog sukoba, koji stalno visi u vazduhu. Ti zaludjeni, primitivni, nepismeni jadnici, koji su podlegli Vučićevoj indoktrinaciji neće prezati da nas, koji nismo njegovi, kamenuju, kolju, vešaju....

Razumem da jedna stara Romkinja, koja verovatno ne ume ni da se potpiše, ne shvata čemu to vodi. 

Ali se bojim da ni predsednik Srbije, koji po Ustavu ima obavezu da ujedinjuje gradjane, ni sam ne zna šta radi. 

I kuda vodi njegova slepa ostrašćenost i mržnja!

-------- 


уторак, 6. октобар 2020.

KAKO ŽIVITE U PRIVATNOJ DRŽAVI ALEKSANDRA VUČIĆA?

KO NAS JE PRODAO DIKTATORU? 


Pitali su me nedavno neki dobronamerni ljudi zašto kritikujem samo Aleksandra Vučića, a ne i lidere opozicije. Moj odgovor je da ja UVEK kritikujem isključivo vlast, jer samo vlast odlučuje kako ću živeti! A pošto je vlast svedena samo na lidera Srpske napredne stranke, smatram njega najodgovornijim za sve vaše i moje nevolje i probleme. Neke lidere opozicije žestoko sam kritkovala dok su bili vlast. A sve njih ću ozbiljno pratiti i kontrolisati ako se ponovo vrate, za šta, za sada, ima vrlo malo šansi. 

Vlast može da bude podnošljiva samo ako je narod koji je birao, stalno kontroliše. Bojim se da je aktuelni diktator izmakao kontroli.

Otkako je Srpska napredna stranka preuzela vlast u Srbiji, Aleksandar Vučić nezadrživo demonstrira svoju bahatost, silu, osionost i nevaspitanje prema gradjanima, bilo da su članovi njegove stranke ili gradjani koji ne pripadaju njegovoj politickoj opciji. 

Brojni su primeri koji su potvrdili njegovu samovolju. Od razbijanja brava i vrata u Vladi Srbije , preko drske naredbe ministrima "tišina,tamo!".... Već na početku mandata bilo je jasno da njegov politički i ljudski karakter ne vodi dobru. 

Ne žalim što je iz političke igre trajno izbacio Tomislava Nikolića, jednog od svojih  "političkih otaca", ali je i ta epizoda pokazala kuda sve to može da nas odvede. 

Bez skrupula je lagao naciju da se neće kandidovati za predsednika Srbije, da bi već sledećih dana predao svoju kandidaturu. 

Još beskrupuloznije je demantovao sebe u slučaju otimanja penzija, za koje je, kratko posle tog zaklinjanja, bezočno uveo smanjenje koje je trajalo četiri godine. Te penzije nikada nisu vraćene.

Uz pomoć i podršku jednog od svojih najodanijih partnera i saradnika, porušio je čitavu Hercegovaku ulicu, proterao stanovnike  i zaposlene, od kojih je jedan ubrzo posle tog incidenta umro. Više puta je govorio  da je za taj vandalizam odgovorna gradska vlast, nazivajući ih kompletnim idiotima. Obećavao je da će ih sankcionisati, a zatim je Siniši Malom, tadašnjem gradonačelniku, poverio najvažniji resor u vladi - ministarstvo finansija. Iako je dobro znao da je radna biografija tog kandidata u pogledu finansijskih malverzacija vrlo problematična.

Sve je podredio svojoj autoritarnosti. Sve što piše u Ustavu Srbije i zakonima, pogazio je, brutalno zahtevajući pritom od gradjana da bezrezervno poštuju propise i njegove lične  odluke.

Nemoralno je iskoritio nesvesni i polupismeni narod da nametne svoju diktatorsku volju. Raspisivao je izbore kad mu padne na pamet i tako učvršćivao strah i pogrešno shvtanje naroda da sve to tako MORA.

Ustoličio je u vladi ljude spornog morala. Sve afere vezane za ministre, opravdavao je svojom rečju da garantuje za njihovu čistotu. Pa je tako nekadašnjeg julovca Aleksandra Vulina, šetao od fotelje do fotelje. Najpre mu je poverio koordinaciju za Kosovo, gde je izdvojen ogroman novac iz budžeta, za koji se ne zna gde je i za šta upotrebljen. Zatim ga je premestio za ministra za rad, gde je Vulin uveo prinudni rad za korisnike socijalne pomoći.(Iz tog Vulinovog mandata pamtimo skandal kada je u automobilu ministarstva uhapšen jedan saradnik sa paketima droge). Potom ga je preselio u resor odbrane, gde je ubrzo otkrivena afera "tetka iz Kanade", jer je ministar novcem nepoznatog porekla kupio stan za oko 240 hiljada evra. Ta afera nikada nije rasvetljena.

Za pad hellikoptera u kome je poginulo sedmoro ljudi, niko nije odgovarao, iako su postojali neoborivi dokazi, a poginuli pilot, naknadno optužen da je bio alkoholisan.

Ni "24 stana Siniše Malog" i off shore poslovi, iako je sve to u sukobu interesa, nije ni  pokrenuto kao tema za rasvetljavanje.

Afera "Asomakum" sa njegovim bratom kao glavnim učesnikom, nije rasvetljena, a pravosudje je pomoglo da ga prekrije prašina.

 Sin vlasnika TV Pink, koji je na pešačkom prelazu ubio 17-godišnju devojku, posle sedam godina, osudjen je na 11 meseci kućnog pritvora. Ne mogu da zamislim kakva bi presuda bila da su pozicije žrtve i ubice, u ovom udesu, bile obrnute.

Suprotno Ustavu, pregovarao je i odlučio da se potpiše Briselski sporazum kojim se Srbija praktično saglašava sa svim zahtevima Kosova kao nezavisne države.

Za premijera Srbije imenovao je Anu Brnabić, baš usred afere prisluškivanja i skandala sa vetroparkovima, u čemu je Brnabićka poslužila za oslobadjanje odgovornosti njegovog kuma.

Tandem Vučić-Brnabić sve sumnjive ugovore (Er Srbija, aerodrom "Nikola Tesla,Telekom,  Niški aerodrom, Beograd na vodi... i brojni drugi), proglasio je državnom tajnom, kako se ne bi saznalo gde i za šta se troše budžetske pare gradjana.

Sam odlučuje, a Brnabić i Mali bezrezervno sprovode sva skandalozna davanja, poput subvencije bankama za kredite u švajcarcima, deli pomoć crkvi, Miloradu Dodiku, predizbornoj kampanji porodice Klinton, iz budžeta finansira ogranak svoje stranke (Srpska lista) na severu Kosova...

Uvodi vanredno stanje u Srbiju, a zatim ga prekida da bi održao izbore... 

Nijedna njegova odluka nije zasnovana na važećem zakonodavstvu.

Njegove nasilničke horde prebijaju opozicione lidere, poput Borka Stefanovića. Nemoralno se razračunava sa Draganom Djilasom, preko njegove dece i Mladjom Djordjevićem, preko maloletnog sina, čiji identitet je, suprotno zakonu, u javnosti otkrila njegova bivša supruga, koja je zbog toga i osudjena da plati novčanu kaznu. Vučić se na takve zloupotrebe dece nikada nije oglasio, iako je bio vrlo glasan kada su u bilo kom kontekstu pominjana njegova odrasla deca.

Kontroliše i ugrožava slobodne medije, a favorizuje i finansira svoje tabloide iz budžeta gradjana, kojima oprašta poreze i obaveze prema državi. 

Njegovi "štićenici" bez ikakvih posledica, ponižavaju,maltretiraju i na sve načine ugrožavaju gradjane...

Sramotno se ponosi "boljim nego ikad" ekonomskim rezultatima, čiji glavni aduti su minimalac od 32.000 dinara, uz minimalnu potrošačku korpu od 37.000 dinara. Sa toliko novca u Srbiji živi preko 300 hiljada porodic.

Sve rukovodeće kadrove u javnom sektoru drži u v.d. stanju, kako bi ih disciplinovao i držao u zavisničkoj poslušnosti.Neposlušne i neistomišljenike, pre svih u zdravstvu i prosveti, surovo izbacuje s posla. 

U sva nezavisna kontrolna tela (korupcija, dostupnost informacijama, ravnopravnost, revizorske institucije...) postavio je ljude iz svoje partije, od kojih su neki čak i finansijeri njegove stranke. 

Vučić se svakodnevno svadja sa svojm gradjanima, koristi  najružnije "epitete" da bi ponizio političke protivnike i ljude koji ne misle isto kao on. Gradjani su, za njega, samo članovi i obožavaoci SNS, a ostali ne. Čini se kao da bi mu bilo drago da svi nestanemo. 

Napravio je (jedno)partijsku državu. Manjinsku, jer njegova partija ima 750 hiljada aktivista, od kojih je bar dve trećine ucenjenih za radno mesto ili rešenje drugog egzistencijalnog problema, a preostala trećina profitera. Čak i ako bismo sabrali one koji su samo glasali za njega, ne bi bilo više od dva miliona. To, po predsedniku Srbije, čini njegovu uzurpiranu državu. A preostalih pet miliona, koji se uglavnom bore da prežive, bilo maaterijalno ili intelektualno, nisu dobri gradjani. Ne postoje!

U svemu tome mu neseebično pomaže Ana Brnabić, kojoj je ponovo poverio mandat fikusa i izvršioca, iako ni po zakonskim, ni moralnim normama ne bi smela da dobije nijedan, čak niži resor u državi. Posebno zbog nepotizma i sukoba interesa,  zbog finansiranja poslova njenog brata, što ni sama nije demantovala. 

Veliku pomoć Vučić ima i od korumpiranog pravosudja, policije, tužilaštva... Zagorka Dolovac, posle dužeg "zimskog sna", nedavno je pružila podršku policiji koja je prebijala demonstrante, odokativno, politikantski, bez konkretnog utvrdjivanja odgovornosti učesnika u incidentima - sa obe strane.

 ....

Kako živeti u takvoj Srbiji, a da ne osećate prezir i poniženje?

Kako se odbraniti od ataka i pljačke koju sprovodi vlast, čiji posao je da štiti poredak, ljude i red?

Dokle narod može sve ovo da izdrži?

Stidim se što živim u ovakvoj Srbiji!



петак, 18. септембар 2020.

KLAVIRISTA NA SUDU!!!

Ovih dana su mediji uznemirili javnost vešću da mladi talentovani Vladimir Aćimović iz Niša mora na sud, jer ga je tužio komšija, koji, kako se masovno komentariše, ne voli muziku. 

Uvek sam na strani mladih, vrednih, talentovanih... Podržavam njihovu želju, dar i trud da uspeju. Mladi pijanista sigurno ima šanse da napravi sjajnu karijeru. Studira paralelno na dva univerziteta, u Beogradu i u Gracu, što je svakako za poštovanje, divljenje. Malo kome se, cak i sa velikim talentom, posrećilo da ima takve mogućnosti.

Razumem i njegovu želju da, u toku privremenog boravka u Nišu ne pravi pauze u vežbanju. Tako se jedino i može uspeti - samo ogromnim radom.

Nešto drugo u svim ovim informacijama nedostaje. Nisam nigde procitala da je pokusao da se sporazume sa komsijom kome smeta muzika. Da li ga je, pre prijave policiji, sused upozoravao. 

Lavina se sručila na komšiju kome, očigledno, nije do muzike. Ne voli, ne razume... Možda je bolestan, umoran, nije ni njemu bilo lako ovo korona zatočeništvo, pa je pogubio živce.... A i zakon štiti njegovo pravo izbora da ne sluša muziku koju nije naručio.

Da li nemuzikalni komšija možda radi u noćnoj smeni? Možda ima nesanice... Ili, jednostavno, ne podnosi klavir?

Kako god nam to zvučalo, njegovo je pravo na mir, jer, propisi striktno predvidjaju da "muzika ne sme prelaziti glasnost sobe", čak ni kad nije vreme odmora.

Teška su vremena. Bilo bi lepo da se svi medjusobno razumemo i tolerišemo. To važi i za onoga ko traži tišinu u svojoj kući. 

To važi i za agresivne ljubitelje turbo folka. I sve one koji sebi daju na volju,ne razmišljajući kako se osećaju ostali iz bližeg i daljeg okruženja. 

Ali, ne razumem zašto se mladi pijanista obraća predsedniku Srbije! Da li možda očekuje da mu obezbedi privilegovani status, mimo propisa? Neki lex specialis?

Umesto Vučiću, mislim da bi bilo bolje da je zazvonio na vrata nezadovoljnog komšije i pokušao da se s njim sporazume. Možda bi mu pomogao da razume, pa i zavoli muzičku umetnost? Ili da se dogovore da svira kada komšija nije u stanu.

Konačno, ako ništa od toga ne uspe, mogao bi da, za te povremene potrebe, iznajmi prostor gde ce i sebi i susedima obezbediti mir. To je mali trošak u odnosu na skupo studiranje u inostranstvu.