понедељак, 29. септембар 2014.

UMETNICI U POLITICKOM VREMENU

vredi pogledati



​
Pozivamo Vas na otvaranje izložbe
ARHITEKTURA SEĆANJA / UNUTRAŠNJI PEJZAŽ 

Nine Todorović i Svetlane Volic

u okviru koje će biti prikazan doktorski umetnički projekat Nine Todorović, 
pod nazivom ARHITEKTURA SEĆANJA - ambijentalna instalacija, veb sajt i video rad,
nastao pod mentorstvom prof. dr Milete Prodanovića

Galerija savremene umetnosti Smederevo, Trg Republike 5, 11300 Smederevo 
o
tvaranje u sredu, 1. oktobra 2014. u 19h
Izložbа je zаmišljena kаo vizuelni dijаlog dve umetnice, Nine Todorović i Svetlane Volic.  Svаkа se iz svog uglа posmаtrаnjа bаvilа ličnim odnosom premа grаdu i neposrednoj okolini  u kojoj obitаvа, kаo svedok promenа u dаtom istorijskom trenutku nа  urbаnističkom i аrhitekstonskom plаnu, аli i promenаmа koje ti procesi ostаvljаju nа mentаlnim i duhovnim mаpаmа pojedincа i zаjednice, sa specifičnim osvrtom na lične porodične istorije i najranija sećanja.
Projekаt Nine Todorović pod nаzivom ARHITEKTURA SEĆANJA - ambijentalna instalacija, veb sajt i video rad - www.architectureofmemory.com predstavlja doktorski umetnički projekat, rađen pod mentorstvom dr Milete Prodanovića, redovnog profesora na FLU, Beograd.  Postepeno se rаzvijаo poslednjih deset godinа, prаvljenjem fotogrаfskih beleški nа lokаcijаmа u fаzi prelаskа iz ruševinа u novogrаdnju. Fotogrаfije i instalacija predstаvljаju problem igre spoljаšnjeg i intimnog, postаvljаju pitаnje dа li je rušenjem stаre kuće zаuvek sа zemljom srаvnjeno i sećаnje koje kućа nosi ili bivа priključeno sećаnjimа nove zgrаde. Prošlost i memorijа stаrih obitаvаlištа ostаju bukvаlno utisnute u memorijski kod zgrаda u nаstаjаnju.
Fotogrаfije Svetlane Volic pod nazivom UNUTRAŠNJI PEJSAŽ snimаne su tokom 2010 i 2011. godine, u periodu trаjаnjа nаdogrаdnje dvа sprаtа zgrаde u kojoj umetnica živi. Celа fаsаdа zgrаde bilа je prekrivenа zаštitnim cirаdnim poluprovidnim plаtnom, čime su se uslovi životа i vidik kroz prozore znаčаjno promenili. Plаtno je i u estetskom i u znаčenjskom smislu potpuno izmenilo nаčin posmаtrаnjа. Fotogrаfisаni prizor je uvek isti, pogled kroz prozor, nа ulicu u kojoj umetnica živi od rođenjа. Impresionističkim pristupom, fotogrаfije su beležile promenu svetlа, boje i аtmosfere tokom rаzličitih godišnjih dobа ili dobа dаnа.
Na izložbi će biti predstavljeni lambda printovi, ambijentalna i video-instalacija i veb prezentacija doktorskog projekta.
Više o projektu:
Nina Todorović 
Rodjena u Beogradu, 1973. godine. Diplomirala 1999. na FLU, odsek slikarstvo, u klasi profesora Čedomira Vasića. Od 2000. član ULUS-a, sa statusom samostalnog umetnika.  2002. magistrirala, u klasi istog profesora.  Kandidat na Umetničkim doktorskim studijama, na FLU, Beograd. Od 1995. godine aktivno izlaže, a do sada imala 36 samostalnih i učestvovala na preko 190 grupnih izložbi, kao i brojnim likovnim kolonijama, radionicama i web projektima, u zemlji i inostranstvu (Kanada, Belgija, Madjarska, Makedonija, SAD, Slovenija, Estonija, Nemačka, Italija, Švajcarska, Rusija, Švedska, Velika Britanija, Australija, Urugvaj, Argentina, Egipat,). Dobitnik je više nacionalnih i internacionalnih nagrada. Radovi joj se nalaze u stranim i domaćim muzejima i kolekcijama.


Svetlana Volic
Rođena u Beogradu 1974. godine. Diplomirala 1999. godine, na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu, odsek slikarstvo, u klasi prof. Čedomira Vasića. Magistrirala je slikarstvo kod istog profesora 2002. godine. Trenutno je na Umetničkim doktorskim studijama na FLU. Član je ULUS-a od 2000. godine. Realizovala je 9 samostalnih izložbi. Učestvovala je na preko 60 grupnih izložbi i velikom broju radionica, likovnih kolonija i festivala u zemlji i inostranstvu (Makedonija, Češka Republika, Crna Gora, Estonija, Letonija, Mađarska, Bugarska, Italija, Grčka, Nemačka i Kanada). Autor je scene i video radova za 17 pozorišnih predstava. Član umetničkog saveta Beogradskog letnjeg festivala – BELEF (2005-2006).  Učesnik je Bijenala arhitekture u Veneciji, 2004. godine,  kao jedan od autora projekta “Scene Design 02 – site: Krstac“, u okviru nacionalne selekcije Srbije i Crne Gore.  Izražava se kroz različite medije: slikarstvo, video instalacije, fotografiju, grafički i scenski dizajn. Živi i radi u Beogradu kao samostalni umetnik.

уторак, 23. септембар 2014.

DRŽAVNE LAŽI ILI NESPOSOBNOST VLASTI

Odavno slušamo kako vlast licitira brojem zaposlenih u tzv. javnom sektoru. Sad već bivši ministar finansija Lazar Krstić je prvi,posle formiranja vlade, javnosti saopštio da "broj zaposlenih u administraciji još nije utvrdjen". To je bilo pre više od pola godine. Ni sada se ne znaju, ili se ne objavljuju, tačni podaci. Nepoznato je koliko je prekobrojnih, dakle, vlasti ne znaju koliko izvršilaca posla je potrebno, a koliko je njih primljeno po rodjačkom ili partijskom izboru i ništa ne radi. Jedino se zna da ih je mnogo. Ni podaci o troškovima državne administracije nisu poznati, ili nisu dostupni. Ni koliko i kako troše institucije predsednika i premijera.

Ne zna se ni tačan broj automobila u vlasništvu državne administracije. Ni granice države Srbije! Nema ni podataka o, na primer, obolelim od retkih bolesti. Ili, o broju naših u rasejanju. Ili, koliko ima pušača, koliko narko-zavisnika, obolelih od side....itd.

Nije utvrdjeno ni koliko je ljudi poginulo u NATO bombardovanju 1999. iako su od tada obavljena dva popisa stanovništva u Srbiji. Ili, koliko tačno ima nezaposlenih u Srbiji...

Mnogo šta se ovde ne zna!

Ali, zna se vrlo dobro, recimo, koliko puta se Dragan Djilas ženio, ili koliki su mu godišnji prihodi od privatnog biznisa. Ili, koliko je članova napustilo Demokratsku stranku i prešlo u SNS. Brzopotezno je utvrdjeno koliko penzionera će biti oslobodjeno a koliko oglobljeno najnovijim (ne)ekonomskim merama Aleksandra Vučića.   

Ne zna se ni koliko je pomoći prikupljeno od slanja SMS poruka na 1003.  iako akcija traje od maja. Ni koliko je ljudi nastadalo u majskim poplavama.

Srbija odavno ima Statiticki zavod, ima razne institute i agencije koje to treba da rade. I za njih plaća ogromne sume. Sećam se mog prvog zaposlenja. Tada je svaka firma(institucija,preduzeće,škola,ambulanta,redakcija....) imala obavezu da na kraju meseca, dostavlja izveštaj o kretanju radne snage (došli,otišli,umrli,...) i već u prvoj polovini tekućeg meseca država je imala tačne podatke o zaposlenosti, po kategorijama,stručnoj spremi, zaradi,starosnoj dobi....

Jasno je da se ovde zna i objavljuje samo ono što se želi. A ne želi se, izmedju ostlaog, da se prizna, da u Beogradu ima preko dva miliona kvadrata praznog poslovnog prostora, dok se vrlo zvučno najavljuje izgradnja Beograda na vodi sa još tolikom kvadraturom, koju nema ko da koristi.

Sve što im ne odgovra, što se ne uklapa u njihove ciljeve i računice, predstavnici vlasti ne znaju. Nikad čuli, kao Zorana Mihajlović sto nije čula da je Beko Vučićev kandidat za direktora Železnice.

Ako vlasti stvarno ne znaju ono što bi morali da znaju, onda su oni NESPOSOBNI da vode Srbiju u ovako teškom  i delikatnom vremenu. Ali, ako sve to znaju, što je verovatnije, onda je ovo što nam govore NEOPROSTIVA LAŽ, licemerje!

U OBA SLUČAJA, AKTUELNA VLAST NEPODOBNA JE DA VODI  NAROD I TREBA DA SE SKLONI!



среда, 17. септембар 2014.

NAJAVA

Ima skoro nedelja dana otkako RTS po citav dan najavljuje imtervju premijera Srbije Aleksandra Vučića. Intervju se smatra istorijskim, jer AV treba da objasni reforme, pre svega rebalans budžeta,koji se bazira na smanjenju plata i penzija.

O merama koje će premijer sutra saopštiti već se dugo govori, javnost se priprema za sudnji dan, licitira se procentima.... Sa strepnjom se armija od milion i 700 hiljada penzionera, koji izdržavaju još dva puta toliko članova porodice bez posla, preračunava. Mnogi bi sada da revidiraju svoju podršku Vučiću koju su već dva puta potvrdili na izborima.

Ali, o svemu tome će se pričati tek kada AV objavi svoje namere i odluke.

Meni se smučilo ono što radi RTS. Spot kojim se Vučićev nastup najavljuje počinje i završava se velikim premijerom, pored njega "mala" Angela Merkel, srećna što je u društvu tako važne persone. Slika se ponavlja i sa Putinom koji u Vučića gleda kao u boga. Autor je očigledno želeo da istakne svu važnost i veličinu prvog ministra Srbije. To, valjda, treba da izbezumljeni narod ohrabri, da mu vrati veru u snagu velikog vodje. Jer mere vlade mogu ozbiljno da ugroze njegovu popularnost. Mnogo, čak i od RTS-a!

Najavni spot je napravljen u najboljem marketinškom maniru za predizbornu kampanju. Ovog puta, mora se priznati, izostalo je pljuvanje po opoziciji i optužbe da je upravo ona upropastila Srbiju.



петак, 29. август 2014.

KOLIKO KOŠTA NOVINARSKA HRABROST?

Brankica Stanković, urednica Insajdera, godinama zivi sa policijskom pratnjom. Radi uz prisustvo obezbedjenja. Podize i neguje dete, piše, traga za istinom, za pravdom. Raskrinkava i razotkriva opasni kriminal i korupciju.. živi kao talac ... Ovih dana dobila je svetsku nagradu za hrabrost.

Dnevnik "Danas" je nedavno, kao u vreme zloglasnog Vučićevog Zakona o informisanju, platio pet miliona kaznu. Navodno, jer nije na vreme izvestio nadležne o zapošljavanju dva invalida. Zapravo, "Danasu" je tražena greška jer vlast nije zadovoljna njihovom nepokornošću. Sad im se, eto, pružila prilika.

Neposlušni nedeljnik "Vreme" targetiran je od premijera lično, jer ne posustaje u razgolićavanju mnipulacija, prevara, pljačke....

I u Vučićevo ministarsko vreme postojali su poltroni i poslušnici, ali i mi, slobodnomisleća snaga koja se nije predavala. Lepili smo jedanput nedeljno imena nečasnih sudija na stub srama ispred Nušićevog spomenika na Trgu Republike. Protestovali, skupljali novac da za kolege platimo kaznu, okupljali se u Medija centru. I kad se nismo voleli bili smo zajedno....

Sada je muk! Novinari ćute! To kao da nije problem esnafa, nego lični. Ćute i NGO. I pravosudje.... Novinaska udruženja izdaju saopštenja koja nikoga ne obavezuju...

Dokle, bre! Ima li vas, kolege? Izadjite iz tih rupa u kojima čučite i mislite da ste se spasli. Nije vreme za ćutanje i poltronisanje. Kad tad, svi ćete stići na red, ali tada više neće biti nikoga da se buni. Da stane u vašu odbranu. A strategija: razbiti mase u manje grupe da bi se lakše savladale, uvek uspeva. Mislite o tome!



субота, 23. август 2014.

D E P O

Od trenutka kada su se oglasile vatrogasne sirene, malo pre osam, do negde pola sata pre podneva, u Tržnom centru "Depo" na Bulevaru kralja Aleksandra sve je bilo gotovo. Sudbina, nade,planovi, roba, zarada...  za 160 porodica sve je postalo zgarište.

Pečurka koja je u osam sati ličila na Hirošimu, nestala je, miris dima je jenjavao. Oko ostataka zgrade još razvučene cevi, parkirane vatrogasne cisterne i zapanjeni vlasnici nestalih štandova. Nemi. Gledaju u prazno. Uglavnom nisu raspoloženi za razgovor. Jedna od njih, Ruža S. ipak prihvata.

- Nas petoro je ovde radilo: sin, snaja, ćerka, zet i ja. Imam i unuke. Živeli smo od Depoa. Sad je sve nestalo. Juče smo preuzeli novu robu, jer počinje jesenja sezona, zadužili smo se 15 hiljada evra. Sve to je izgorelo. Ostao nam je dug koji moramo da platimo.

- Jeste li osigurani?

- Osigurana je samo zgrada, mi pojedinačno nismo. Bilo nam je skupo... Ne znam da li  vlasnik objekta ima neke obaveze prema nama korisnicima, jer je održavanje zgrade njegova obaveza...

- Znate li šta se ustvari desilo? Kako se zapalilo?

- Niko još ne zna. Sumnjaju na elektroinstalacije. A to je trebalo da održava vlasnik.... ali, već se ovde priča da je nekome zapela za oko ova lokacija... dobar plac na dobrom mestu.... Delegacija našeg udruženja otišla je do Skupštine grada. Ne znam da li danas, pošto je subota, ima nekoga tamo...

Polazim, a Ruža mi, pozdravljajući se, kaže: napišite, molim vas, neka ljudi vide i čuju našu muku, našu nesreću.  Izračunajte koliko nas je jutros ostalo bez ičega. Svaka tezga izdržavala je bar po jednu porodicu, neki i više. Mnogo nezaposlenih ljudi je ovde našlo spas. Pomnožite tih 160 sa pet, šest... Možda će se neko setiti  da nam pomogne.


недеља, 17. август 2014.

U IŠČEKIVANJU SUDNJEG DANA



Ovo je razmisljanje i strepnja jednog beogradskog penzionera.



                                   LAPOT, NEGO ŠTA!

            Bliži nam se septembar – sudnji mesec za nas penzionere. Sa strahom ga očekujemo. Još ne znamo šta će nas snaći. Kako ćemo preživeti, to ćemo tek videti.  Nema se kud. Budžet mora da se popuni da bi država preživela. Nije uteha što neki finansijski stručnjaci kažu da je ono što će se od penzionera uzeti kap u moru deficita. Ali  sta vrede ta saznanja? Moramo da prihvatamo sve što vladini stručnjaci osmisle.
            Premijer kaže: ako izdržimo, za 4 – 5 godina  čeka nas svetlija budućnost. Malo sam skeptičan. Od nas starih verovatno će neko i dočekati da ga obasja sunce u državi blagostanja u kojoj će svi biti zaposleni, mladi neće bežati u inostranstvo, već će svoje znanje koristiti za dobrobit Srbije. Naši unuci provodiće dane u pesmi i veselju, maltene teći će med i mleko. Samo, naravno treba dotle preživeti.
            Imam dosta godina ali i dobro sećanje. Pamtim ko je iz PIO Fonda uzeo novac za Sava centar, Vrnjačku Banju, Gazelu, … I nikada ga nije vratio. Nismo dobili ni dividende za naš suvlasnički deo.
            Svaka vlast se trudila da očerupa penzioni fond u ime opšte dobrobiti za buduća neka pokolenja.
            Današnje penzije nisu usaglašene sa troškovima života. Ono što je Ustavom i zakonom zagarantovano obezvredjeno je sramotnim procentima povremenog povećanja penzija. A država galantno, umesto jednog ili dva procenta uzima 10, 15,a možda i 20 odsto. Uzima koliko joj treba I to od njugroženije grupe gradjana. Penzioneri će biti do zla boga srećni ako se sve završi sa 10 %.
            Razgovarajući sa kolegama penzionerima došli smo do jedinstvenog zaključka. Osećamo se neprijtno što toliko dugo živimo ugrožavajući napredak Srbije.
            Ima rešenja! LAPOT, NEGO ŠTA!

                                                                                  Dr Miroslav Todorović
                                                                                              Beograd

субота, 16. август 2014.

ponavljanje istorije

da li vam je nesto od ovoga prepoznatljivo? vredi ponovo procitati!

 

Владислав Петковић Дис: НАШИ ДАНИ

Развило се црно време опадања,
Набујао шљам и разврат и пороци,
Подиг'о се трули задах пропадања,
Умрли су сви хероји и пророци.
Развило се црно време опадања.

Прогледале све јазбине и канали,

На високо подигли се сутерени,
Сви подмукли, сви проклети и сви мали
Постали су данас наши суверени.
Прогледале све јазбине и канали.

Покрадени сви храмови и ћивоти,

Исмејане све врлине и поштење,
Понижени сви гробови и животи,
Упрљано и опело и крштење.
Покрадени сви храмови и ћивоти.

Закована петвековна звона буне,

Побегао дух јединства и бог рата;
Обесимо све празнике и трибуне,
Гојимо се од грехова и од блата.
Закована петвековна звона буне.

Од пандура створили смо великаше,

Достојанства поделише идиоти,
Лопови нам израђују богаташе
Мрачне душе назваше се патриоти.
Од пандура створили смо великаше.

Своју мудрост расточисмо на изборе,

Своју храброст на подвале и обеде,
Будућности затровасмо све изворе,
А поразе прогласисмо за победе.
Своју мудрост расточисмо на изборе.

Место светле историје и гробова

Васкрсли смо све пигмеје и репове;
Од несрећне браће наше, од робова,
Затворисмо своје очи и џепове.
Место светле историје и гробова

Остала нам још прашина на хартији

К'о једина успомена на џинове;
Сад сву славу пронађосмо у партији,
Пир поруге дохватио све синове.
Остала нам још прашина на хартији.

Под срамотом живи наше поколење,

Не чују се ни протести ни јауци;
Под срамотом живи наше јавно мнење,
Нараштаји, који сишу к'о пауци.
Под срамотом живи наше поколење.

Помрчина притиснула наше дане,

Не види се јадна наша земља худа;
Ал' кад пожар подухвати на све стране,
Куда ћемо од светлости и од суда!
Помрчина притиснула наше дане.

1910.