субота, 25. јул 2020.

Ljubomir Simović: BALADA O STOJKOVIĆIMA


koga u ovoj pesmi prepoznajete, dragi moji?

SVI SMO MI STOJKOVIĆI!


Љубомир Симовић:
БАЛАДА О СТОЈКОВИЋИМА

Бије батинаш, богме својски распалио,
пуца нам кожа, лете мрвице меса;
бије сат, бије два, бије три,
откуд му толико штапова и беса?
Удара богато, удара од свег срца,
већ му се лице од напора криви,
губи дах, застаје, предише, више не може,
и пада мртав уморан,
а ми живи.
Поређају нас везане уза зид,
пуцају у нас, – прска нам лобања,
прска цеваница, подлактица, коска,
отежасмо од олова у телу.
Дође и вече. Уморили се стрелци.
Одвезују нас, псују нам Бога и мајку.
Са стрељања се враћамо кући
-ко с посла,
и док се у кујни подгрева вечера
жене нам крпе рупе у оделу.
После вечере прегледам домазлук:
закрпим кров, подупрем ограду,
накупим кишницу у каце и араније.
Уто и спавању време. Пре но заспим
кажем жени: вешаће ме у пет,
гледај да ме пробудиш нешто раније.
Ујутру вешала, нова новцата, чврста,
ужад јака, џелати обучени,
– руку на срце, ничему замерке нема.
Вешају нас брзо, вешто и лако.
Висимо тако обешени до мрака,
време је вечери, скидају нас, – ми живи,
сви нас туку и псују, али ако.
Сутрадан зором довуку грања и дрва,
наслажу ломачу, за њу нас голе вежу,
принесу шибицу, потпале,
и гори тако, гори недељу дана,
цела варош од пепела посиви.
Кад све догори, ми изађемо из дима,
краљица пада у несвест, а краљ
трља очи и гледа нас запрепашћен:
Сунце вам ваше, па ви опет живи!
Растржу нас коњма на репове, распињу нас на
-точку,
секу нам главе, руке и ноге – страшно!
Стрељане нас вешају, поклане нас гуше,
не знамо зашто, а није ни важно.
Судијама је већ свега тога доста!
Смењују стрелце, отпуштају војнике,
џелате вешају – они им као криви.
Па опет на нас: те топузином, те топом,
те вешај, те сеци, те кољи!
-А ми живи.
Није ту нешто у реду, шапће народ,
то неко штити судије од греха!
А и нас каткад хвата зебња пред сан:
нисмо бесмртни, неће дуго овако,
доћи ће једном и нама крај,
нећемо издржати
-и умрећемо
од смеха.

уторак, 21. јул 2020.

VUČIĆEVA POSTIZBORNA LAKARDIJA

Proslo nam je pola godine u posmatranju Vučićevih političkih igara. Nije bilo pauze ni zbog korone. Iako nas je zatvorio u kuće, predsednik Srbije pandemiju je beskrupulozno  koristio da pojača svoju izbornu kampanju. Iživljavao se povremenim "gestovima milosti" prema penzionerima, dozvoljavajući da, jedanput nedeljno, u tri ujutru izadju na ulicu i stanu u redove ispred samousluga. Da razmene viruse čekajući da kupe mleko i hleb za nedelju dana.

Optuživao nas... pretio, činio sve da nam, tokom te velike zdravstvene nevolje, bude još gore. A usred svih tih zabrana, okupljao desetine hiljada gradjana da kod notara, duvajući jedni drugima u vrat, daju potpis podrške.

Za svoje sumanute ideje proglasio je i pobedu nad kovidom19, da bi mogao da izvede gradjane na birališta, gde je razbuktao epidemiju, ne misleći čak ni o zdravlju najbližih saradika i posluge.

I on i mi smo znali da su izbori farsa, da je on već pobedio, pa nije ni morao da nam priredjuje tu skupu "zabavu".

Ali, Vučić ne odustaje. Nastavlja imitaciju života.

Najnoviji nastavak političkih igara - konsultacije radi izbora vlade, prevazišao je i najfarsičije scenarije. Čak bi mu na tome pozavideo i Pavićev Srećko Šojić.

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić, konsultuje se sa listom "Aleksndar Vučić - za našu decu"!!!
Listom koju je predvodio!

Konsultuje se sam sa sobom! Igra igricu neizvesnosti ko će dobiti mandat da formira vladu.
Kao da je bitno koje pione će izbaciti u prve redove, s obzirom da ih on, kao na šahovskoj tabli, sam pomera kako mu padne na pamet.

S obzirom na visegodisnju diktaturu u kojoj Aleksandar Vučić suvereno vlada Srbijom, ne znajući ni šta radi, ni šta hoće, osim da po svaku cenu bude gazda Srbije, mislim da nama gradjanima ove jadne države vlada uopšte i nije potrebna. I da stvarno nije bitno koje će bezlične figure statirati na političkoj sceni.

Svi će oni, kada Vučića patrijarh proglasi za kralja, biti dvorske lude.




субота, 20. јун 2020.

BOJKOT - DO POBEDE!!!

Realno, ko želi da pobedi, mora da udje u igru. To je, od sporta do politike, sasvim izvesno i jasno. Bojkot, sam po sebi, ne može da bude cilj. I nije!

Ali, posto smo godinama propuštali da glasno i jedinstveno viknemo: DOSTA! - sada, da bismo se oslobodili torture, diktature, pljačke, laži i poniženja svih vrsta, moraćemo da predjemo duži put od onog koji bi bio potreban da smo krenuli na vreme.

Moramo najpre da ispravimo svoje greške. A to možemo jedino ako i ovog puta ne podmetnemo sopstvena ledja, da bi se zlikovci učvrstili u svojim foteljama još četiri godine.

Ne smemo da im dozvolimo da nas i dalje pljačkaju. Oni se medjusobno mrze isto onoliko koliko mrze nas koji nismo njihovi, ali se drže zajedno, jer znaju da kada padnu, klupko će se odmotati do kraja i većina će završiti u apsu.

Zato moramo da budemo odlučni i solidarni.

Neka se Aleksandar Vučić i njegovi poltroni i poslušnici, konzumenti otetog plena, biraju sami. Ako mogu bez nas!

Naša obaveza je, izmedju ostalog, da čuvamo svoje zdravlje, koje nam oni opasnim igrama, nepromišljenim odlukama, odsustvom razuma i željom da po svaku cenu ostanu na vlasti - OZBILJNO UGROŽAVAJU.

Zato,  B O J K O T !

I posle izbora, opet BOJKOT!

DO POBEDE!


субота, 13. јун 2020.

BOJKOT JE U TOKU

Pre  nego sto u nedelju,21. juna (kakva slucajnost, najduži dan, početak leta), izadjete iz kuće,dobro razmislite kuda ćete.

Ima mnogo načina da taj dan sebi ulepšate.

Ako vreme bude lepo, kako priliči prvom danu leta, iskoristite ga za sunčanje, šetnju, druženje u nekom dobrom zelenilu, gde se čuje pesma ptica.

U slučaju da pada kiša, eto prilike da se dobro naspavate. I da najzad dovršite čitanje davno započetih knjiga. I započnete neku novu. Ili ponovo neku već zaboravljenu. Moj predlog je "Pokretni praznik" E.Hemingveja.

Šta god da radite, biće bolje nego da idete na glasanje!

Opušteno, bez nervoze!




уторак, 5. мај 2020.

100 EVRA - LAŽNI PREDIZBORNI MAMAC... PREVARA

Davno, još dok sam bila dete, moj otac mi je pričao poučnu predizbornu priču o nekadašnjem srpskom političaru Dragiši Cvetkoviću.

Otišao Giša u svoj rodni kraj, narod se okupio,(nešto kao oni Vučićevi karavani "obožavalaca" za sendvič i jednu crvenu). Svi nešto traže, mole, jadaju se...
Cvetković svom sekretaru naredi da zapisuje želje,pa svaku ceduljicu zadene u šešir. Kada je krenuo  nazad, mahne šeširom zemljacima, a puste želje vetar razveje.

 Pred jedne od brojnih izbora Mladjan Dinkić, tadašnji ministar u demokratskoj vladi, obećao je gradjanima po 1.000 evra. Taj "poklon" od države niko nije dobio. Dinkić je kasnije objasio da je MORAO to da obeća, da Boris Tadić ne bi izgubio izbore.

Bio je to, dakle, zvanični predizborni trik, prevara! Mladjan Dinkić se kasnije, kada mu se G17 raspala, pridružio Vučiću.

Tadić i demokratski blok su izgubili izbore. Ne zato što su tada naprednjaci bili mnogo  jači, nego je unutar DS postojao veliki broj profitera, koji su već tada radili za Vučića, a kasnije to ozvaničili i promenili dresove. Ti trojanski konji sada su glavne uzdanice aktuelog šefa naprednjaka. Svojom nečašću se ponose i tako dokazuju bezrezervnu odanost i podršku novom lideru.

Kako je ovo godina izbora, bilo je logično očekivati da se ponovo daju razna laskava i  privlačna obećanja. Pogotovo što  je narod osiromašen, iscedjen, izbezumljen... i što se hvata za slamku u pokušaju da ne potone.

Marketinški eksperti, angažovani u Vučićevoj kampanji, zloupotrebljavajući narodnu nevolju, setili su se Mladjine fore, pa su osmislili poklon od 100 evra svakom gradjaninu Srbije.

A onda je naišla korona, koja je, izgledalo je, zbunila sve političke kalkulante. Oni su se, za razliku od naroda, ipak brže snašli. Obećanje je ponavljano i u toku velikog kućnog pritvora, koji je vlast, koristeći pandemiju, uz pomoć "struke", smislila kako bi narod držala u strahu i neizvesnosti.

Kako je vreme odmicalo, a pandemija jenjavala, izbori su sve više aktuelizovani, a i "alati" za njihovu pripremu  su usavršavani.

Pa je prvobitno obećanje  SVIM GRADJANIMA modifikovano na SVIM PUNOLETNIM GRADJANIMA, što je odmah bilo jasno i zbunjenima, da je šarena laža namenjena biračima - gradjanima sa pravom glasa.

Oni koji se sećaju ranijih iskustava i brojni opozicioni političari odmah su shvatili i objavili da je to predizborni trik i da oni ne bi u tome učestvovali.

Vlast je odmah uskočila sa novom idejom. Zbog toga što neki tajkuni  kritikuju obećanje, rešila da im tu želju ispuni i da isplaćuje poklone selektivno:

-  sigurnom biračkom telu, da bi ih učvrstila u odanosti, dakle penzionerima i socijalno ugroženim gradjanima, najavila da će automatski, bezuslovno isplatiti, najpre odmah posle prvog maja, zatim oko 11.5. a kao poslednji datum početka isplate objavljen je 15.maj. Na instagramu ministarstva finansija sada stoji najnovije obavestenje da ce ta isplata poceti od 1. juna. Za sada!           
- ostali, AKO ŽELE da uzmu 100 evra, moraće da se jave na neki, do sada  neobjavljeni telefon i da traže svoj poklon.
Zamislite, usred izborne kampanje Aleksandar Vučić rešio da prihvati mišljenje svojih političkih protivnika!!!
Vučić, zatim, izjavljuje da on lično neće uzeti svojih 100 evra, jer mu ne trebaju, a i nije patriotski uzeti, ako ima ljudi kojima je to potrebnije.(To nije imao u vidu kada je obećavao. Znači da je i obećanje nepatriotsko). Oglasila se i premijerka Ana Brnabić, izjavom da ona i njeni ministri takodje neće uzeti svoj poklon od države. A direktor BIA Bratislav Gašić, prema pisanju NIN-a, uputio je pismo svim zaposlenim sa "preporukom" da se odreknu  državnog poklona od 100 evra!

Predomislili se? Preračunali se!

Istovremeno, ovih dana Ipsos je objavio podatke o popularnosti. Navodno, Vučića lično podržava preko 90 odsto gradjana. Zbog njegovog obećanja, ili politike koju je vodio u toku pandemije?

E, sad, kakve veze ima obećanje vredno 100 evra po glavi, sa predizbornom anketom popularnosti političara? Izgleda da ima?

Prvo, taj ogromni novac,koga verovatno i nema dovoljno, ako se isplati svim biračima, i onima koji bojkotuju ili glasaju za kakvu-takvu opoziciju, za vlast je nepotreban trošak. Oni najodaniji svakako će glasati za Vučića.

Drugo, moguće je da predizborne ankete i nisu pokazale tako sjajne rezultate, pa je onda procena ista, da na to obećanje ne treba trošiti novac.

Kakve će rezultate ostvariti SMEJURIJA SA 100 EVRA zavisi od svakog pojedinca. Mi koji nismo deo Vučievog naprednjačkog stada, svakako smo obeleženi i izloženi njihovoj kritici sta god da uradimo.

Ako uzmeš, kajaćeš se, ako ne uzmeš, takodje, jer će tvoj poklon ostati njima. A obožavaoci, članovi i izvršioci iz i oko SNS, takodje, neće imati značajnu vajdu, jer će većina,verovatno, opet dobiti zadatak da uplati za stranku i lidera po 40.000  po principu: sede dvojica u kafani, dodje treći i pita kako da pomogne!

Narod, naviknut da ga varaju,  neće se iznenaditi, čak i ako shvati da je prevara. Navikli na laž, ali i dalje glasaju. Nije prvi put!

Ja ću svojih 100 evra uzeti! Savetujem svima da se tog novca ne odriču, jer je to samo mrvica od onoga što nam se godinama otima. Niko ne treba da se odrekne! Jer je to odricanje u korist onih koji nas redovno pljačkaju. Naprotiv, ttreba ih zasuti prijavama!

Ko želi, može taj novac lično da POKLONI nekome kome je potrebniji, ne da ostavi ponovo na raspolaganje ministru finansija, premijerki i predsedniku, koji državnu kasu čuvaju kao KOZA KUPUS!

Od novca koji pripada nama, svi zajedno možemo da napravimo pristojan fond za, na primer, sektor kulture, posebno samostalne umetnike, koji su,evidentno, pastorčad ove loše vlasti. Njima je važnije da finansiraju bakljare nego glumce, slikare, pisce....
 (Nažalost, ni oni  pre njih nisu bili mnogo darežljiviji kada je u pitanju finansijska podrška kulturi.) 

Ili fond za decu ulice, Rome koji se hrane iz sve praznijih ili ukopanih kontejnera... Ili za lečenje dece i siromašnjih....

Svakako, korisnije i humnije nego da taj novac ostavimo Aleksandru Vučiću.

Ubedjena sam da on nije ni imao nameru da nam ga da!

уторак, 28. април 2020.

A OD VLADE, NULA ZA KULTURU !!!

Ministarstvo za kulturu nije se izborilo, a pitanje je i da li se uopšte trudilo da se, zbog pandemije i opšte krize, u spisak korisnika državne pomoći uvrste i samostalni umetnici. Njihova odluka je da ta velika grupa stvaralaca ostane nezbrinuta!

Znači, oko 2.400 samostalnih umetnika NE POSTOJI!?

Ili se smatra da ta branša jedina  NIJE ugrožena opštom krizom?!

Kako shvatiti ovu nebrigu ministra za kulturu, predsednice Vlade, koja za ovaj sektor ima čak i savet za kreativne industrije, pa i predsednika države lično?(s obzirom da se u Srbiji predsednik pita za sve i o svemu odlučuje!)

Jedini mogući nacin da se ovaj skandal razume je da oni koji drže vlast i ključ od državne kase u Srbiji, nisu zainteresovani,

JER NEMAJU POJMA ŠTA JE KULTURA!

Da je tako potvrdjivali su više puta, pri usvajanju godišnjeg budžeta, koji nikada nije prelazio jedan odsto, a naješće ni pola procenta.

Ali se vrlo licemerno ponose zvučnim imenima umetnika, onda kada se oni, boreći se sami, izbore za mesto u vrhu svetske liste najboljih.

Istina, ima primera i da su neki umetnici "zapaženi" i dobro korišćeni u propagandne svrhe, onda kada to partijskim vodjama zatreba. Naravno, oni su u tim situacijama dobro nagradjeni, ali ne za svoj stvaralački rad, nego za odanost. To ne služi na čast ni umetnicima, ni političarima. A nisu za ponos ni esnafu!

Da li zbog toga svi ostali stvaraoci, sa kojima se Srbija u svetu često identifikuje i ponosi, ostaju ispod radara?

Što je mnogo, mnogo je!




уторак, 7. април 2020.

VUČIĆ UGROŽAVA PRAVO NA DOSTOJANSTVENU STAROST!

Novi BORCI za kapitalisticko društvo  na vlast su došli prevarama i lažnim obećanjima i sada potpuno ogolili svoje loše namere i prezir prema svom narodu. Onom istom narodu čije glasove prebrojavaju, prisvajaju ili kupuju za mrvice preostale od njihove bogate trpeze, koje pred izbore dele gladnom narodu.

Njihov model vladavine specifičan je i po tome što uvek UDARAJU po najnemoćnijim i najosetljivijim društvenim grupama. Uvek su u kriznim vremenima prvo  na udaru STARI, oni koji su svoje odradili i sebe ugradili u  ono čime ova vlast sada gazduje.

Kada je 2014. godine trebalo Srbiju izvlačiti  iz ekonomske - dužničke krize, koja se nekim čudom poklapa i sa počecima nekih projekata poput Er Srbije i Beograda na vodi, tadašnja vlada vodjena Aleksandrom Vučićem, bez da pocrveni, zavukla je ruku u džepove penzionera. Smanjila je penzije drastično. Obespravila i obeznadila populaciju koja je novac za penzije zaradila uplaćujući u fondove i tako štedeći za starost.

Našim novcem su se zatim razmahali i počeli da grade sulude objekte, poput fontane na Slaviji, Beograda na vodi... a ubrzo zatim raskopali su Beograd, tamo gde je bio najočuvaniji, dok u isto vreme nisu ni takli neke delove koji odavno vape za renoviranjem.... A najavljuju još neke gondole, fontane, jarbole, stadione...

Penzioneri nisu dobili obrazloženja smanjenja penzije, niti rešenja kako bi imali mogućnost da iskoriste svoje neotudjivo ustavno pravo na žalbu.

Kada je, posle 12 meseci najavljivanja, odluka o umanjivanju, (čitaj otimanju), penzija najzad stavljena van snage, krenula je gromoglasna priča da nam je Aleksandar Vučić DAO penzije "veće nego ikad", zbog čega mi treba da budemo srećni. O našem trošku nam je, neovlašćeno koristeći naše lične podatke, poslao i pisane zahvalnice!

Kako tada, tako i sve druge odluke prvo udaraju po glavi STARIH GRADJANA!

Vlasnik Srbije, sada u funkciji predsednika države, na pojavu pandemije korone, ukinuo je gradjanima iznad 65 godina starosti pravo da prekorače sopstveni prag;  da izadju na ulicu...
Praktično, lišio je slobode, bez presude, blizu dva miliona gradjana.

Kad ne zna šta će,  jer ne zna da ne zna, on poseže za torturom prema najstarijima. U tome mu svesrdno pomaže i njegov izabrani tim poslušnika i podanika, skupljenih "s ko'ca, s konopca", grupa polupismenih neznalica sa kupljenim diplomama, uglavnom plaćenim novcem nas gradjana.

Te akcije se besramno sprovode prkoseći i preteći narodu!
"Moraću da smislim nešto gore" - izjavio je nedavno Vučić na jednoj od njegovih poslušnih privatnih televizija.
O premijerki Ani Brnabić ne vredi trošiti reči, zarad sopstvene mentalne higijene!


Vi koji ste išli u školu, sigurno se sećate priče "Gradio ocu korito", gde sin gleda tatu koji pravi korito za svog oca, (iz korita se, inače,hrane domaće životinje), a zatim obećava da će i on svom ocu napraviti to isto kad poraste.

Gospoda koja sada vladaju Srbijom, inače srednja generacija, verovatno misle da oni nikada neće ostariti. (Mlad ostaje samo onaj ko umre mlad!)

Ili će se za svoju starost obezbediti pljačkom naroda, verujući da slične represivne mere svojih sadašnjih učenika neće stići do njih!